Ž
20
20
IVOT PIŠE DRAME,
A NJENA JE SVAKAKO DA PONESE
EPITET JEDNE OD
NAJBOLJIH. ZA
TO “ŽIVOTNO DELO”, ONA
NE TRAŽI OSKARA, ZLATNI
GLOBUS, EMI, A NI GREMI,
JER JOJ SUJETA I SKROMNOST
(RETKE VRLINE SVE REĐEG
SOJA LJUDI), TAKO NEŠTO NE
BI DOZVOLILI. SUVIŠNI SU I
KRUNA, ŽEZLO ILI LENTA ZA
NAJVEĆU DIVU NA MEKSIČKOJ
GLUMAČKOJ I MUZIČKOJ
SCENI JER SVOJ KRALJEVSKI
STATUS VEĆ ČETRDESET GODINA POTVRĐUJE ODUŠEVLJENJEM ODANIH FANOVA
SVAKOM NOVOM ULGOM U
TELENOVELI, POZORIŠTU
ILI FILMU, A O APLAUZIMA
I OVACIJAMA KOJIMA JOJ
PUBLIKA REDOVNO ODAJE
DUŽNO POŠTOVANJE I SVOJU
BEZREZERVNU LJUBAV NA
KONCERTIMA NE TREBA NI
GOVORITI. ŽIVOT JE NIJE
MAZIO. ZA KARIJERU SE IZBORILA MUKOTRPNIM RADOM, A ČAK I ONDA KADA
JE U 51. GODINI POMISLILA
DA JE KONAČNO UPLOVILA U
MIRNE VODE, ON JE PRED NJU
STAVIO NOVI IZAZOV – VEROVATNO NAJGORI OD SVIH.
TRI GODINE TRAJALA JE, I
JOŠ TRAJE BORBA CENJENE
MEKSIČKE GLUMICE DANIJELE
ROMO SA RAKOM, KOJI JOJ JE
ODUZEO MNOGO TOGA, ALI
NIKADA ONO NAJVAŽNIJE.
VOLJU DA SE BORI. U TOME
SU JOJ NAJVEĆA POMOĆ BILI
OBOŽAVAOCI, A SERIJA KONCERATA KOJU JE ZAPOČELA
SPEKTAKULARNIM KONCERTOM U “NACIONALNOM AUDITORIJUMU” MEKSIKO SITIJA,
PRED OKO DESET HILJADA
DUŠA, BIO JE NJEN PRVI KORAK U ODUŽIVANJU DUGA
ONIMA KOJI JE NAJVIŠE VOLE.