jem u um, energiju i snagu. Takođe,
kao svaki dobar Meksikanac, često
se okrećem mrtvim ljudima koje
sam voleo, tražeći odgovore ili pomoć. Volim da ih se setim i tražim
od njih da budu moji vodiči.
Sapunice: Kada bi mogao da
biraš, ko ili šta bi voleo da budeš u
sledećem životu?
Martin Barba: Nešto znatno
drugačije od ovog što sam sada.
Možda tibetanski monah ili član
nekog plemena. Čovek bolje
razume život i sreću ukoliko ih
sagleda iz što više različitih uglova.
36
36
Sapunice: Kako si se pripremao za
snimanje poslednje telenovele? Jesi
li tekst učio danas za sutra, ili ti je
ipak bilo potrebno više vremena
da uvežbaš svoje replike?
Martin Barba: Obično čitam
epizode čim ih dobijem, potom
izdvojim svoje scene i događaje
koji su važni za nastavak priče.
Plan snimanja dobija se dan ranije,
tada ponovo čitam scene i sređujem neke detalje. Najzad, na sam
dan snimanja, nakon toliko čitanja
i uvežbavanja, tekst je zapamćen.
Sapunice: Reci nam nešto o svom
liku. Ima li sličnosti između vas?
Martin Barba: Da, mislim da uvek
može da se pronađe nešto zajedničko - i Rikardo i ja uvek smo na
strani pravde i branimo čitav svet.
Međutim, svoj posao baziram na
razlikama između sebe i likova koje
igram, jer u tome vidim veći izazov.
Sapunice: Telenovela obrađuje
temu reinkarnacije. Veruješ li da se
to zaista dešava nakon smrti?
Martin Barba: Želim da verujem
da svako od nas ima nekoliko života
- idemo iz jednog u drugi, učimo i
usavršavamo se dok ne dosegnemo
savršenstvo koje je neophodno da
bismo uživali u večnom životu.
Sapunice: Generalno, da li veruješ
u natprirodno?
Martin Barba: Ne, takva iskustva
imao sam samo u snovima, ali veru-
Sapunice: Videli smo scene u
kojima Rikardo plače. Kada treba
da plačeš pred kamerama, da li to
zaista radiš ili koristiš neku vrstu
veštačkih suza?
Martin Barba: Mislim da ne
plačemo uvek kada smo tužni. Ja
volim da se vodim osećanjima.
Koncentrišem se na ono što se
događa mom liku. Ako ne uspem
da zaplačem i vidim da bi mi bile
potrebne veštačke suze, obično