god kuvam za nekoga, ne pridržavam
se recepta. Uvek ga pitam da mi opiše
tačno šta bi jeo, a ja se potrudim da mu
priuštim baš to što je zamislio. Kada
je reč o slatkoj i slanoj kuhinji, to koja
vam je draža zavisi od toga kakav ste
čovek. Slatkiši zahtevaju meru, osećaj
za lepo i preciznost, a kuvanje isključivo
kreativnost i lucidnost. Ali sve mora biti
u svrsi onoga kome se kuva.
Sapunice: Kako ste zavoleli kuvanje?
Rudolf: Sa deset godina već sam znao
čime želim da se bavim. Pravio sam
razne vrste peciva, korpe od peciva,
špagete, zatim su usledile skulpture od
putera i velike torte. Nisam mogao da
dočekam da upišem kulinarsku školu,
to sam učinio kada sam imao dvanaest
godina. Moram priznati, da je za moju
ljubav prema kuvanju odgovorna majka.
S jedne strane zato što nije volela da
kuva, a s druge zbog toga što je bila veliki
gurman, ali i izuzetna domaćica. U tom
nekom periodu, naša kuća uvek je bila
puna mojih drugara. Sećam se da nikada
nije dozvoljavala da bilo ko od njih
napusti naš dom, a da prethodno nije
pojeo makar tanjir supe. I u tome i jeste
tajna kuvanja. Možete biti profesionalac
sa 50 godina staža, ormanom nagrada i
priznanja, i koliko god hoćete završenih
kulinarskih škola, ali ako ne kuvate iz
ljubavi, vaša jela nikada neće imati glavni
sastojak da bi bila vrhunska.
ZNAM DA U VAŠOJ ZEMLJI MUŠKARCI NE ZALAZE
ČESTO U KUHINJU, ALI KOD KUĆE JA NE DOPUŠTAM
NIKOME DA UĐE U MOJU. ZNA SE KO JE ŠEF KUHINJE
drugih iskusnih kuvara. I to će trajati
barem 15 godina. Tek tada moći ćeš da
kažeš za sebe da si naučio da kuvaš. I
onda će proći još 15 dok ne postaneš
profesionalac. U svemu tome najvažnije
je da zauvek ostaneš sluga. U početku
svojim učiteljima, a zatim onima kojima
kuvaš’. I u tome je tajna našeg zanata.
Onaj kome kuvaš uvek je najvažniji.
Moraš biti veoma ponizan, naučiti da
služiš onoga zbog koga si tu. Tako, kad
Sapunice: Sećate li se prve torte koju ste
napravili?
Rudolf: Kako da ne – torta od palačinki.
Nije bila baš mnogo komplikovana,
ali to nije ni važno. Napravio sam je s
ljubavlju i zato sam zauvek zapamtio
njen ukus. Inače, recept je prilično
jednostavan. Napravite palačinki koliko
vam je potrebno, svaku premažete
sosom od jagoda i poređate ih jednu na
drugu. Najviše volim brze i jednostavne
poslastice.
Sapunice: Ko je šef kuhinje u vašoj kući?
Rudolf: (smeh) Znam da u vašoj zemlji
muškarci ne zalaze često u kuhinju,
ali kod kuće ja ne dopuštam nikome
da uđe u moju. Simon, koja mi je pre
dve godine podarila sina Ralfa, i ja sve
poslove delimo, ali kuvanje je moja
stvar i ne dozvoljam da se iko meša u taj
posao. Doris, moju ćerku, kulinarstvo ne
zanima mnogo, pa mi ni ona ne smeta
dok stvaram svoju magiju. Mada, nisam
pristalica prečestog kuvanja kod kuće.
Na taj način nešto što bi trebalo da bude
lepo i prepuno ljubavi prerasta u rutinu i
gubi na draži. Zato uvek kažem – kuvajte
samo kada vam se to radi. U svakom
drugom slučaju jedite u restoranu.
121
Sapunice: Gledajući vašu emisiju,
ne može se, a ne primetiti da ste
specijalista za slatkiše. Koja je razlika
u pripremanju slatkih i slanih jedla, i u
čemu više uživate?
Rudolf: Pre svega, to zavisi od kuvanja
i kako ovaj poziv posmatrate. Kada sam
započinjao karijeru, šef mi je rekao:
’Sada si sluga. Radićeš ono što ti kažem,
učićeš od mene, mojih naslednika i