KOLUMNA
PIŠE LUIS FERNANDES
SILOVANJE
LJUBAVI
46
VOLIM DA POSMATRAM. NEBO,
ŠUME, REKE, MORA, JUTRA,
VEČERI, SVITANJA I ZALASKE
SUNCA. VOLIM DA POSMATRAM
I LJUDE. KADA ZNAJU DA IH
GLEDAM, ALI I PRIKRIVEN.
DALEKO OD NJIHOVIH POGLEDA
I MISLI. ONDA KAD NE SHVATAJU
DA SU NAJIZLOŽENIJI I
NAJRANJIVIJI. BEZ NAMERE DA
POVREDIM. SAMO DA NAUČIM.
VOLIM I DA SLUŠAM. U PRIRODI
SVAKI ŠUM IMA SVOJ SMISAO.
ČINI HARMONIJU KOJU MOŽE DA
STVORI SAMO NEŠTO RAZUMU
NERAZUMLJIVO I NDODIRLJIVO.
NEKI TO ZOVU SILOM, NEKI
UNIVERZUMOM, ONI SKLONI
LOGICI SVE PRIPISUJU FIZICI, A
NAJČEŠĆE JE REČ O BOGU. JA U
TOM SAVRŠENSTVU PRONALAZIM
SAMO LJUBAV. TAKO JE
NAJJEDNOSTAVNIJE.
Ljudi ne vole tu reč, ili misle da je
vole, a ne shvataju da u stvari misle
na jedan drugi pojam – Sebičnost.
Baš zbog toga što vole da komplikuju,
a njihove reči prepune su suvišnosti.
U prirodi, list zašušti jer ga je
pomilovao vetar. Bez ikakvog drugog
razloga – uzrok posledica. Kod ljudi,
između ovo dvoje, postoji još jedan
sastojak koji nas čini nesposobnim
da doživimo Ljubav u njenoj
natprirodnoj slavi. A to je interes.
Sebična želja da budeš voljen. Bez
obaveze da voliš. Ne zbog ljubavi i
uzvišenih osećanja koje ona u tebi
budi. Ne. Samo zbog nemoći da sam
u sebi pronađeš miri i sigurnost koju
će ti obezbediti neko drugi.
Zato, kad slušam ljude, slušam
mnogo duže. Ponekad, čak i nekoliko
puta istu priču. Ima situacija, i
kad sam tražim da mi je ponovo
pričaju. To je jedini način, da iz
mora suvišnog shvatim suštinu.
Da razumem onoga sa kim pričam.
Odnosno onoga koga slušam.
Dugo sam mislio da je slušanje
dece najbliže tonovima koje možete
pronaći u prirodi. Danas više nisam
siguran da je tako. Internet, Fejsbuk,
video igrice i život koji ne mogu
uporediti sa mojim bezbrižnim
trčkaranjem pod vedrim nebom, od
dece stvaraju male ljude. Oduzimaju
im nevinost bez njihovog pristanka.
Za mene je to silovanje. Napadno
otimanje nesikvarenosti, kao da neće
imati ceo život da je uprljaju onim
što im svet sprema – za njihovo
dobro. Postoji li broj telefona na
koji se može prijaviti zlostavljanje
mladosti? Gde se nalazi sigurna kuća
za one koji ne žele da budu mentalno
deflorisani od strane naše surove
stvarnosti? Dom i porodica više ne
nude tu zaštitu, j er su fajervolovi
ove nekadašnje tvrđave poverenja
koruptirini i izmanipulisani tako da
ovo prikriveno zlo prigrle kao nužno
dobro. Zašto? Zato što Ljubav nije za
svakoga, već samo za one koji umeju
da je čuju. A gluvih je sve više. Samo
reči, reči, reči...