SAPUNICE 18 | Page 46

KOLUMNA PIŠE LUIS FERNANDES SILOVANJE LJUBAVI 46 VOLIM DA POSMATRAM. NEBO, ŠUME, REKE, MORA, JUTRA, VEČERI, SVITANJA I ZALASKE SUNCA. VOLIM DA POSMATRAM I LJUDE. KADA ZNAJU DA IH GLEDAM, ALI I PRIKRIVEN. DALEKO OD NJIHOVIH POGLEDA I MISLI. ONDA KAD NE SHVATAJU DA SU NAJIZLOŽENIJI I NAJRANJIVIJI. BEZ NAMERE DA POVREDIM. SAMO DA NAUČIM. VOLIM I DA SLUŠAM. U PRIRODI SVAKI ŠUM IMA SVOJ SMISAO. ČINI HARMONIJU KOJU MOŽE DA STVORI SAMO NEŠTO RAZUMU NERAZUMLJIVO I NDODIRLJIVO. NEKI TO ZOVU SILOM, NEKI UNIVERZUMOM, ONI SKLONI LOGICI SVE PRIPISUJU FIZICI, A NAJČEŠĆE JE REČ O BOGU. JA U TOM SAVRŠENSTVU PRONALAZIM SAMO LJUBAV. TAKO JE NAJJEDNOSTAVNIJE. Ljudi ne vole tu reč, ili misle da je vole, a ne shvataju da u stvari misle na jedan drugi pojam – Sebičnost. Baš zbog toga što vole da komplikuju, a njihove reči prepune su suvišnosti. U prirodi, list zašušti jer ga je pomilovao vetar. Bez ikakvog drugog razloga – uzrok posledica. Kod ljudi, između ovo dvoje, postoji još jedan sastojak koji nas čini nesposobnim da doživimo Ljubav u njenoj natprirodnoj slavi. A to je interes. Sebična želja da budeš voljen. Bez obaveze da voliš. Ne zbog ljubavi i uzvišenih osećanja koje ona u tebi budi. Ne. Samo zbog nemoći da sam u sebi pronađeš miri i sigurnost koju će ti obezbediti neko drugi. Zato, kad slušam ljude, slušam mnogo duže. Ponekad, čak i nekoliko puta istu priču. Ima situacija, i kad sam tražim da mi je ponovo pričaju. To je jedini način, da iz mora suvišnog shvatim suštinu. Da razumem onoga sa kim pričam. Odnosno onoga koga slušam. Dugo sam mislio da je slušanje dece najbliže tonovima koje možete pronaći u prirodi. Danas više nisam siguran da je tako. Internet, Fejsbuk, video igrice i život koji ne mogu uporediti sa mojim bezbrižnim trčkaranjem pod vedrim nebom, od dece stvaraju male ljude. Oduzimaju im nevinost bez njihovog pristanka. Za mene je to silovanje. Napadno otimanje nesikvarenosti, kao da neće imati ceo život da je uprljaju onim što im svet sprema – za njihovo dobro. Postoji li broj telefona na koji se može prijaviti zlostavljanje mladosti? Gde se nalazi sigurna kuća za one koji ne žele da budu mentalno deflorisani od strane naše surove stvarnosti? Dom i porodica više ne nude tu zaštitu, j er su fajervolovi ove nekadašnje tvrđave poverenja koruptirini i izmanipulisani tako da ovo prikriveno zlo prigrle kao nužno dobro. Zašto? Zato što Ljubav nije za svakoga, već samo za one koji umeju da je čuju. A gluvih je sve više. Samo reči, reči, reči...