ENGIN AKJUREK
MLADI GLUMAC ENGIN AKJUREK (ROĐEN 1981. U ANKARI) U TURSKOJ SLOVI
ZA JEDNU OD NAJVEĆIH
NADA GLUMAČKE SCENE.
U SLOBODNO VREME, OVAJ
NAGRAĐIVANI UMETNIK UKLJUČEN JE U HUMANITARNI
RAD, PA JE TAKO UČESTVOVAO PROŠLE GODINE U KAMPANJI ZA ŽRTVE POTRESA
JUGOZAPADNE TURSKE. SAMO
DVE GODINE POSLE DIPLOMIRANJA OSVOJIO JE NAGRADU
ZA NAJBOLJEG TURSKOG
GLUMCA. IAKO IMA MNOGOBROJNE OBOŽAVATELJKE,
ENGIN PRIVATNI ŽIVOT, BAR
ZASAD, DRŽI PODALJE OD
MEDIJA.
34
Piše Adrian Andrejek
Foto Promo
Sapunice: Kako ste započeli
glumačku karijeru?
Engin Akjurek: Za mene postoje
dva razdoblja: prvo je vezano za
početak glume u pozorištu u Ankari,
odmah posle završetka fakulteta, a
drugo kada sam došao u Istanbul i
kročio u šou-biznis. Zanimljivo je
to kako sam tamo dospeo. Prijavio
sam se na talent šou i otuda se sve
razvijalo. Stvari su se, jednostavno,
dogodile same. I moj dolazak u Istanbul i bavljenje ovom industrijom
posledica su tog prvog takmičenja.
Sapunice : Smatrate li danas da je
gluma vaš životni poziv?
Engin Akjurek: Igranje u televizijskim projektima može vam
obezbediti dugoročan posao. Uloge
u serijama mogu trajati, reč je o
projektima od 100 ili 200 epizoda na
kojima možete raditi i do tri godine.
Upravo zato morate im se posvetiti,
razmišljati na duge staze kad prihvatate takve projekte, pripremiti se
i koncentrisati se na njega i uživeti
se u njega. Bez kočnica i do kraja. A
onda otvoriti nova vrata i posvetiti
se nekom drugom projektu.
Sapunice: Znači li to da volite
televizijske serije?
Engin Akjurek: Serije imaju zanimljiv tempo. Unutar te dinamike
snimanja možete stvarati lik, razvijati njegov karakter. U zavisnosti
od razvoja projekta i njegove popularnosti kod publike, to može da
izraste u nešto veliko i značajno, i
da vas odvede dalje, a vi morate biti
spremni na radnju koja će uslediti.
Upravo je to razlika u odnosu na
pozorište ili film. Tamo postoji osnovni scenario prema kojem igrate,
a on se za seriju piše i razvija tokom
snimanja i ne znate šta će se dogoditi posle pedesete epizode. Ipak,
dok glumite svoj lik u prvoj epizodi
prema postavljenoj karakterizaciji,
morate razmišljati gde bi vas to
vaš lik moglo odvesti u pedesetom
nastavku.
Sapunice: Imate li želju da se vrate
u pozorište, gde ste napravili prve
glumačke korake?
Engin Akjurek:
Svakom glumcu
je prednost
iskustvo rada u
teatru. Takođe,
upis na glumačku
akademiju. Sve
to, naravno, zavisi
od pojedinačnih
afiniteta. Karijera je individualna
stvar. Ona, pre svega, zahteva talenat. Na kraju krajeva, ne govorimo o
medicini, da bi vaši potezi odlučivali
o životu ili smrti. Sve odluke zavise isključivo od vas. Neko ko nije
završio akademiju, može biti vrlo
uspešan i vratiti se jednog dana na
studije kako bi dobio akademski
pristup onom čime se bavi. Sve su
to prednosti koje glumac ima u
poređenju s nekim drugim profesijama.
Sapunice: Kako birate uloge?
Engin Akjurek: Gluma je
emotivna stvar, tako da joj se
mora pristupati iz ugla lika.
Uvek se nameću pitanja