ZEJNEP ERONAT
Kada je pre šest godina pala poslednja
klapa serije koja je pokorila Balkan,
Zejnep je prvo osetila ogromno
olakšanje, ali već u sledećem trenutku
preplavila ju je nostalgija.
- Shvatila sam da napuštam svet koji
sam zavolela. Predivnu bajku čije sam
stranice ispisala sa dragim kolegama.
Daleko od vreve Istanbula u kojem
sam rođena. „Sila“ me je začarala
svojom oporošću. Pravom turskom
gorčinom čiju apsurdnu slatkoću može
osetiti samo onaj ko je udahnuo mirise
Orijenta. Svaki deo naše planete ima
neke svoje priče, probleme, i radosti, a
„Sila“ je ispričala naše. U tome i jeste
tajna njenog uspeha – kaže glumica koja
je mnogo puta preplakala čitave dane
radeći na seriji. Ponekad su glumci set
napuštali posle više od šesnaest sati
snimanja, što je Zejnep izluđivalo.
- Poznato je da nikad nisam koristila
veštačke suze za scene plakanja. Sve što
vidite moje su stvarne emocije. Ipak, u
nekim slučajevima te suze nisam mogla
da zaustavim. Čak i po završetku scene
one bi i dalje tekle. Lekari su utvrdili
da je uzrok tome premor, što me nije
nimalo začudilo. Bila sam na ivici
nervnog sloma – otkriva glumica, koja
je u roku od nekoliko dana od završetka
„Sile“, kožu dobroćudne Bedar zamenila
za mnogo težu. Njoj u potpunosti stranu.
22
IZ KECELJE U ZATVORENIČKU
UNIFORMU
Teško je zamisliti bucmastu tursku
domaćicu Bedar kako se bori sa
iskušenjima zatvorskog života, međutim,
Zejnep Eronat, dobila je baš taj
zadatak. Da kuvarsku kecelju zameni
zatvoreničkom uniformom.
- Sećam se tog 18. juna. U prašnjavoj
Anadoliji umorno sam pakovala kofere.
Snimanje „Sile“ upravo je završeno.
Spremala sam se za oproštaj sa
Mardinom. Varošicom koja mi je postala
drugi dom. Radovala sam se. Navikla
sam na ubrzani ritam Istanbula. Tog
dana sebi sam obećala da ću odbiti
svaku seriju ili film koji se bude snimao
van njega. Mardin je lep, ali bio je moja
kazna. I baš kao da me je neko čuo, već
sutradan u inat je stigla ponuda koja
me je ponovo odvukla od metropole na
Bosforu – priseća se Zejnep trenutka
kad su je pozvali producenti serije „Iza
rešetaka“. U roku od nedelju dana
potpisla je novi ugovor i time postala
jedna od retkih turskih glumica koja je
doživela da se u isto vreme na turskoj
televiziji pojavljuje u dve serije.
- „Silu“ jesmo završili, ali veliko finale
serije, još nije bilo prikazano. „Iza
rešetaka“, pak, počeli smo da snimamo
pre emitovanja završnice „Sile“, tako
da sam tri nedelje glumila u dve serije
i to potpuno različite likove. I Bedar i
Kara su majke. I to je jedino što im je
zajedničko – ističe Eronatova.
Kara Zinet, protagonistkinja serije
„Iza rešetaka“ nemilosrdni je ubica
osuđen na doživotnu robiju, radnja
serije smeštena je u zatvor u Sinopu,
gradiću u unutrašnjosti Turske. Možete
li zamisliti Zejnep kao hladnokrvnog
ubicu? Nije mogla ni ona, ali intuicija
i višedecenijsko iskustvo mnogo su joj
pomogli u oživljavanju tog lika.
- Nije mi bilo svejedno. Prekinula sam
odmor koji sam uzela posle „Sile“ i došla
na razgovor sa scenaristom. Posle Bedar
trebao mi je predah. Nisam bila spremna
za još jednu ulogu majke. Međutim, tim
okupljen oko projekta „Iza rešetaka“
ponudio mi je izazov koji nisam mo gla da
odbijem. Prevarili su me (smeh)! Znali su
da se osećam kao ubica, jer me je „Sila“,
zbog napornog tempa, doslovno dovela
do takvog stanja, te su me kupili pričom
– ova uloga je stvorena za tebe. I nisam
se pokajala – poručuje ona.
vremenom sam počela i da se osećam
kao zatvorenik. Neverovatno je koliko
lako se menja svest u tim uslovima –
priča Zejnep o iskustvima sa snimanja
„Iza rešetaka“, jedne od najuspešnijih
krimi serija turske produkcije. O tome
koliko su realistični bili kostimi i šminka
koje je nosila tih dana govori i anegdota
sa snimanja.
- Zatvor je istovremeno bio i muzej.
Jednog dana, tokom pauze snimanja
odmarala sam u centralnom dvorištu, a
u poseti ustanovi bili su turisti. Igrom
slučaja, izgubila sam ravnotežu, spotakla
se i pala prilično povredivši koleno.
Posetioci su videli moj pad i sumnjičavo
se približavajući ponudili mi pomoć,
odmah zatim pozvavši čuvara da se
pobrine za mene. Tek tada shvatila sam
da oni misle da sam zatvorenica, što
je prijalo mom egu. Znala sam da sam
ubedljivo dočarala Karin lik. ‘Bravo
Zejnep, postala si ubica’, čestitala sam
sebi – poručuje ova glumica, priznajući
da su joj uloge majke suđene, iako se u
stvarnom životu nikada nije oprobala u
toj životnoj „roli“.
SVAKI DEO
NAŠE
PLANETE
IMA NEKE SVOJE
PRIČE, PROBLEME,
MAJKA SAMO NA EKRANU
MUKE I RADOSTI,
Da bi postala ubica, Zejnep je morala da
razume psihologiju lika koji se sprema
da zaigra. Kako priznaje, mnoge zamke
su je čekale na tom putu, ali učinila je
suprotno onome što bi se očekivalo –
nije ih izbegavala.
- Dopustila sam Kari da me uvati u
svoje klopke. Samo tako sam mogla
da razumem vatru te naizgled ledene
žene. Za razliku od „Sile“, ovde nije bilo
emocija i topline. Živela sam i radila
u zatvoru. Nevoljno priznajem, ali
A „SILA“ JE
ISPRIČALA NAŠE.
U TOME I
JESTE TAJNA
NJENOG USPEHA