SAPUNICE 16 | Page 162

MILEROVI BO BRIDŽIS NAMĆOR SAM NA TATU Višestruko nagrađivan velikan američke televizije, Bo Bridžis, otkriva da mu „Milerovi“ nisu prvo radno iskustvo koje je podelio sa Gregom Garsijom, jer je već glumio Erla u njegovoj seriji „Zovem se Erl“. - Greg je jedan od najboljih producenata današnjice, tako da me prilika da ponovo sarađujemo raduje, a još više sam srećan zbog lika koji tumačim. Tom mi je u mnogome sličan. Pomalo je namćor. Baš kao i ja. Mada je dobroćudan, i mislim da, uprkos svemu, ipak voli svoju ženu. Samo dugo nisu otvoreno i iskreno razgovarali, a razvod im je omogućio da svako uživa u sebi – kaže Bridžis, priznajući da je nasledio mnogo Tomovih osobina od svog oca, glumca Lojda Bridžisa. - Nisu sve moje uloge poput Erla i Toma. U „Vil i Grejs“ doživeo sam potpuno drugi vid pritiska. Oko tebe su stalno makar četiri kamere, moraš da se uskladiš sa svakom, nema vremena ni mogućnosti za propuste, jer će neki od ta četiri objektiva sigurno uhvatiti grešku. U „Milerovima“ imamo isti princip rada, ali je atmosfera opuštenija – ističe Bridžis, smatrajući da je dobar scenario tajna uspeha ovog sitkoma. DŽEJMA MEJS 162 NAJVAŽNIJE JE NASMEJATI PUBLIKU Bivša zvezda megapopularne tinejdž serije „Gli“, smatra da napuštanje ovog šoua nije bio njen izbor niti krivica, ali da ne žali, jer joj je, pak, uloga Debi u „Milerovima“ postavila nove profesionalne izazove. - Producenti serije „Gli“ rešili su da podmlad krv u toj seriji, tako da je moj, ali i odlazak drugih zvezda bio neminovan. „Milerovi“ su, opet, sjajna prilika da se oprobam u novom žanru koji mi je oduvek bio blizak i zanimljiv, ali nikako nisam smela da se odvažim i napravim iskorak u svet komedije – ističe Mejsova dodajući da je kkod „Milerovih“ posebno raduje što se snimaju pred živom publikom. Naime, prva serija koju je radila, kao i ona koja je usledila, takođe, je rađena „uživo“, te joj je ovo iskustvo nastavak tradicije sa početka karijere. - Kao da svake nedelje snimam mini pozorišni komad. U ponedeljak dobijemo scenario, a u petak veče izgovaram svoj tekst. Ali tada se obraćam publici. Kameru ni ne primećujem. Osluškujem njihovu reakciju, a najveće zadovoljstvo pričinjava mi njihov iskren smeh, jer tada znam da sam „ubola“ foru.