KOLUMNA
PIŠE LUIS FERNANDES
DA LI BISTE
PRISTALI NA SEKS
ZBOG POSLA?
ZAHVALJUJUĆI MOJOJ INTERAKTIVNOJ PREDSTAVI „NE JA, VEĆ TI“, POKERNUO SAM MNOGE DISKUSIJE O
DRUŠTVENIM TABUIMA, ALI I DOVEO SOPSTVENA RAZMIŠLJANJA I STAVOVE PRED PREISPITIVANJE. TAKO SE
JOŠ SEĆAM ŠOKA KOJI SAM DOŽIVEO KADA SAM PUBLICI POSTAVIO PITANJE „ZBOG ČEGA ŽENE PRISTAJU NA
SEK S SA POSLODAVCEM“, A ŽENA IZ ZADNJEG REDA MI HRABRO ODGOVORILA – DA BI ZADRŽALE POSAO.
Nesiguran da li je reč o službenici
Klintonove administracije ili nekoj
sličnoj podvali, odgovorio sam
prilično smušeno i besmisleno,
što sebi retko praštam. Ali još
sam zahvalan toj dami koja mi je
svojim drskim pristupom otvorila
oči za prilično bolnu temu. Žene u
savremenom društvu (sve češće i
muškarci) primorane su na javnu
prostituciju, a glavni makroi su im
njihovi poslodavci.
Nebrojeno puta bio sam svedok
gnusnih muških razgovora, a siguran
sam i vi, u kojima zadrigli direktori,
uglavnom srećno oženjeni i sa
barem četvoro unuka, raspravljaju
o grudima i stražnjicama svojih
sekretarica i „lovačkim“ avanturama
sa službenih putovanja, u stilu – onu
sam ovako, pet puta, a ovu u ostavi
za metle, svakog radnog dana tačno
u podne. I oni se ponose time. A mi
ćutimo. Ja bar jesam. Priznajem.
Zato što mi je do pomenute
predstave to bilo nešto normalno,
i osuđivao sam žene sa kojima su
ti poslovni ljudi varali ne svoje
supruge, već sebe, zato što su im se
podavale.
Danas, međutim, na istu temu
gledam očima tih žena. Uplašenih za
svoju budućnost i posao. Razapetih
između očekivanja porodice,
moralnih osuda i ucene bahatog
debelog japija, spremnog da je već
sutra ostavi na ulici odbije li ga
sledeći put, ili eventualno pisne o
njegovoj prljavštini.
I, ko je kriv? Oni, jer nemaju trunke
savesti? One, zbog toga što su slabe?
Ili mi – što im se ne nalazimo u muci
kako bi postale snažnije? Svakome
su potrebna „leđa“ o koja bi se
oslonio. Detetu suočenom sa lošom
ocenom, bolesniku u bolničkom
krevetu, fudbaleru pred odlučujućim
derbijem, ženi dok se sprema da
klekne pred šefovo međunožje. Čast
nije samo njena stvar. To je pitanje
svih nas. Zato, sutra, kada se pojavite
na poslu, pogledajte svoju koleginicu
u oči, i upitajte je kako je, i da li
joj nekako možete pomoći. I to će
već biti mnogo. Ali ne i dovoljno.
Postanite aktivan deo svoje sredine.
Uključite se.