KOLUMNA
PIŠE LUIS FERNANDES
LJUBAV NA
DRUGI POGLED
88
OVIH DANA RADIM NA NOVOJ PREDSTAVI U NJUJORKU. POZIV JE STIGAO
KADA SAM SE NAJMANJE NADAO I OSTAVIO ME U ŠOKU. SMATARAM SE
PRILI?NO OTVORENIM ZA NOVO, I HRABRIM KADA JE RE? O IZAZOVIMA.
NE PLAŠIM SE VULGARNOSTI, PROVOKACIJE, PA ?AK NI NASILJA. ALI
SAMO AKO ONO IMA SVRHU DA UKAŽE NA SOPSTVENE NEGATIVNOSTI.
IPAK, KOMAD KOJI MI JE PONU?EN BIO JE ROMANTI?NA KOMEDIJA. I
ŠTA SE TADA DESILO? PONOVO SAM SPOZNAO SEBE.
Mada sam neko ko nema predrasude,
na pomen ovog žanra one se javljaju
i protiv moje volje. Razo?arenje je
prva reakcija koje se se?am kada
sam saslušao o ?emu je re?. Stvari
se, me?utim, doga?aju sa razlogom.
Tako je ova predstava za mene bila
jedna vredna lekcija. Pripremaju?i
se za ulogu, odgledao sam milion
ljubi?a, a u velikom broju glavnu
ulogu igrala je Dženifer Aniston.
Posmatraju?i je kako se maestralno
snalazi na svom terenu, malo,
pomalo, po?eo sam da razumem šta
je to što ljude tako mahnito privla?i
ovom žanru. Bujica pozitivnih
ose?anja i poruka da je ljubav u
životu najvažnija.
Tada na pragu 40-ih, zapitao sam
se da li je mogu?e da jedna tako
jednostavna ideja kao što je ljubav
može imati istu snažnu pokreta?ku
mo? sa 20 i sa 80 godina. I onda
sam se setio Miminog i mog kratkog
izleta u život u Madridu. Bilo je to na
prelazu vekova, u prelepom gradu
bogate istorije i razli?itih kultura.
Dve uspomene izdvojile su mi se
kao asocijacije na taj period – duh
kosmopilitizma oslikan u ru?kovima
mladih izme?u 2 i 4 popodne u
luksuznim restoranima, i stariji
parovi u parkovima koji se ljube.
Se?am se da smo Mimi i ja na sve
to gledali kao na perverziju, ali nam
je istovremeno ulivalo nadu. “Tako
?emo i mi jednog dana”, govorili smo
pogledima. I onda sam ih zaboravio.
Sve te stare i zaljubljene, setivši ih
se tek kada sam prvi put zakora?io
na daske njujorškog pozorišta
evociraju?i se?anja na njih. Se?anja
na ljubav.
Dugo sam tražio okida? koji ?e me
pokrenuti da se prona?em u ulozi
koja mi je dodeljena, a koju sam
tako nevoljno prihvatio. A onda sam
shvatio da se on sve vreme krio u
meni. Hrabrost. Ono što sam oduvek
smatrao mojim glavnim oružjem.
Da li bih imao dovoljno hrabrosti da
se ponovo zaljubim sa 50, 60 ili 70
godina? Da li bih imao hrabrosti da
se odvažim na seks u tim godinama?
Ili podstaknem svoje roditelje na
isto? Da li biste vi imali hrabrosti da
kažete svojoj baki – zašto ne pozoveš
komšiju u šetnju, ili na ranove?ernju
bioskopsku projekciju? Zašto mu
ne kažeš DA na njegovu ponudu da
provedete zajedno ostatak života? I
što je najvažnije – DA LI BISTE VI
KAO ONI IMALI HRABROSTI ZA
LJUBAV NA DRUGI POGLED?