Ostaje pitanje zašto je Herkul Poaro
toliko osvojio srca ?italaca i gledalaca,
kad je i sama Agata Kristi priznala da joj
je ponekad iritantan. Malo je poznato
da ga je “majka” zapravo ubila trideset
i kusur godina pre objavljivanja knjige
“Zavesa” (1975), napisavši je tokom
Drugog svetskog rata.
“?itaoci su stalno tražili još i još
Poaroa, a meni ga je bilo preko glave.
Želela sam da stvaram druge likove.
Zato sam jednog dana sela za sto i
sa zadovoljstvom ga ubila. Posle toga
nije mi bio problem da nastavim sa
pisanjem njegovih novih avantura, jer
sam mu presudila. Ah, kako sam samo
bila sre?na!”, rekla je pred kraj života
Kristijeva.
O Poarovom uspehu, Suše kaže:
- Ima sjajan mig, mada nikada nije
namigivao znala?ki. Gajio je veliku
ljubav prema životu i to mu je dalo sjaj
- obrazložio je glumac, otkrivaju?i da su
žene prosto obožavale Poaroa. - Primio
sam mnogo mejlova, upravo od žena,
što je ?udno jer, prizna?ete, Poaro i nije
neki srcelomac. Ni ne izgleda nešto baš
savršeno. Mislim da je caka u tome što
se žene pored njega ose?aju zašti?eno i
paženo. Pridavao im je pažnju bez nekog
skrivenog motiva.
AH, POPULARNOSTI…
“Moja je slabost što volim da se pravim
važan. Oduvek sam to voleo. Tu slabost
Hastings nikada ne?e razumeti. Ali,
?oveku mojih sposobnosti zaista je
neophodno da se divi sebi - a za to
mu je potreban podstrek spolja. Ne
mogu, zaista ne mogu da ceo dan sedim
na stolici i razmišljam o tome koliko
zaslužujem da mi se dive”. (odlomak iz
romana “Gospo?a Mekginti je mrtva”)
Serijal „Poaro” je postigao ogroman
uspeh u Britaniji i izvan nje. Re? je
o vrlo kvalitetnom TV programu sa
bogatom scenografijom i kostimima koji
do?aravaju duh Ostrva tridesetih godina
prošlog veka. Za razliku od zapleta,
gluma je uverljiva. Filmovi su se gledali
i zbog toga što su prikazivali nekadašnju
Englesku: ?aj u pet, obla?enje toaleta
i smokinga za ve?eru i putovanja po
kolonijama pri ?emu je ?itaocima u
najživljem se?anju ostao Egipat, odnosno
„Ubistvo na Nilu”. Mada je Agata
Kristi pisala o Poarou tokom pola veka,
televizija je odlu?ila da sve epizode
smesti u sredinu tridesetih. U svakoj
sceni „Poaroa” vidi se da produkcija
nije štedela, što ne ?udi ako se zna da
Britanci neguju kvalitetne TV serije i
filmove, ali, opet, i nije tako uobi?ajeno
da serijal traje ?etvrt veka i opstane ?ak i
za vreme velike ekonomske krize. Mnogi
smatraju da je i glavni glumac preuzeo
veliki rizik na sebe kada je prihvatio da
u tri filma godišnje ulazi u kožu Poa roa,
jer je tako za mnoge gledaoce postao
sam Poaro koga je nemogu?e prihvatiti u
drugim ulogama.
O svakoj ulozi glumac je pre i posle
diskutovao sa suprugom, Šilom. Za rolu
Poaroa mislila je da je odli?na ideja.
- Prihvatanje te uloge bila je porodi?na
odluka, jer se ticala cele familije. Da sam
morao da odem i snimam neki film i tri
meseca budem van ku?e, a Šili se to ne
dopada, ja bih njeno mišljenje stavio kao
prioritetno. Volim da kažem: “Sre?na
žena, sre?an život”. To zaista i mislim.
Ube?en sam da atmosfera u ku?i zavisi
od ženinog raspoloženja. Ne želim da
zvu?im seksisti?ki, ali ako je žena u ku?i
sre?na, svi su sre?ni!
A da bi ga što uverljivije odigrao, pre
nego što je po?eo snimanje prvog ciklusa
filmova, Suše je pažljivo pro?itao sve
knjige o Poarou.
- Morao sam da usvojim meki francuski
akcenat, koga ne mogu da se otarasim ni
posle završetka snimanja. Jednom kada
sam se vra?ao sa posla, u kolima sam
u?io tekst za sutra i došao ku?i pri?aju?i
kao Poaro, što je izazvalo mnogo smeha
– pri?a Suše, koji je na snimanju nosio
jastuke na stomaku, grudima, ramenima
i le?ima, kako bi se postiglo savršeno
Poarovo obli?je.
181
Herkul Poaro zna bolje od vas kako ste
ga izvršili... Onda sam ja lud. Ne - nisam
lud! U pravu sam. Mora da sam u pravu.
Spreman sam da poverujem da ste vi
ubili gospodina Sejtanu... ali niste mogli
da ga ubijete onako kako ste rekli. Niko
ne može da u?ini nešto što nije u skladu
sa njegovim karakterom...” (odlomak iz
romana “Karte na stolu”)