i dojenčeta može "programirati"
zdravlje djeteta u odrasloj dobi.
Evolucija dojenačkih
formula
Alternativa majčinom mlijeku
spominje se i upotrebljava još
od kamenog doba, a naprave za
prehranu dojenčadi pronađene su
u grobnicama stare Grčke. Zapisi
iz 1600. godine opisuju hranjenje
dojenčadi sa mješavinom žitarica
i vode, nakon odvikavanja od
majčinog mlijeka. Na početku
dvadesetog stoljeća počinje se
koristiti mlijeko u prahu kao
temeljni sastojak dojenačke
formule. Prva formula sadržavala
je mlijeko u prahu, vodu, ulje
jetre bakalara (zbog adekvatne
opskrbe vitaminima topljivima
u mastima), te narančin sok ili
sladilo poput meda. Tijekom
šezdesetih godina dvadesetog
stoljeća komercijalne dojenačke
formule postale su moda, budući
da je bilo sve više zaposlenih
mladih žena.
Moderna era dojenačkih formula
započela je razvojem komercijanih
pripravaka na bazi kravljeg
mlijeka s dodatkom životinjske
i biljne masti kako bi se lipidni
profil približio sastavu humanog
mlijeka. Dojenački se mliječni
pripravci danas najčešće dobivaju
preradom kravljega mlijeka tako da
svojim novim svojstvima postaju
prilagođeniji potrebama dojenčadi.
I druge namirnice, poput primjerice
soje, mogu poslužiti kao sirovina
za pripremu dojenačkoga mlijeka,
no, takvi pripravci namijenjeni
su djeci s posebnim potrebama
(npr. galaktozemija, primarna
intolerancija laktoze, alergija
na proteine kravljeg mlijeka).
Specijalni pripravci temeljeni
na kravljem mlijeku koji sadrže
razgrađene proteine odnosno
parcijalne i ekstenzivne hidrolizate
proteina nazivaju se hipoalergenim
pripravcima, a primjenjuju se
kod dojenčadi s verificiranim
alergijama. Takvi pripravci
razlikuju se po stupnju hidrolize
("rascjepkanosti") proteina.
Sastav dojenačkih
formula u ovisnosti o
dobi primjene
Sve dojenačke formule slične su
po svojem sastavu, budući da
su količine makronutrijenata
i mikronutrijenata, dodanih
specijalnih nutrijenata i tvari, te
energetska vrijednost određeni
Direktivama i Pravilnicima.
Također, od velike su vrijednosti
i stavovi i smjernice o prehrani
zdrave dojenčadi koje su izdale
strukovna udruženja – Američka
akademija za pedijatriju (AAP)
i Europsko udruženje za dječju
gastroenterologiju, hepatologiju i
prehranu (ESPGHAN).
Razvojem i poboljšavanjem
dojenačkih formula nastoje se
postići kvantitativne i kvalitativne
osobine majčinog mlijeka, što
do sada nije uspjelo, a mala je
vjerojatnost da će se to postići
i u budućnosti, s obzirom na to
da se neki elementi majčinog
mlijeka nisu potpuno definirali,
Cybermed | Revija za zdravlje | 2016/1 | 49