pojedinačna antipiretska
doza iznosi 5 do 10 mg/kg, a
kumulativna dnevna doza ne bi
trebala prelaziti 40 mg/kg.
Većina nuspojava ibuprofena
posljedica je neselektivne
inhibicije ciklooksigenaze. Iako
zbog neselektivne inhibicije
ciklooksigenaze ibuprofen
ima potencijalno širok spektar
nuspojava i učinak na brojne
organske sustave (dišni, probavni,
genitalni, koagulacija), nuspojave
vezane uz terapijsku primjenu
ibuprofena uglavnom se odnose
na probavni sustav i klinički
se manifestiraju kao mučnina
i dispepsija (loša probava).
Glavobolja, ponekad pojava osipa
koji može biti urtikarijalan te
svrbeža kože, značajno su rjeđe
neželjene pojave uz uzimanje
ibuprofena. Oštećenje bubrežne
funkcije opisuje se u odraslih
bolesnika, ali ne i u djece.
U usporedbi s paracetamolom,
drugim najčešće primjenjivanim
analgoantipiretikom u pedijatriji,
ibuprofen pokazuje brže nastupanje
i dulje trajanje analgoantipiretskog
učinka. Razdoblje bez vrućice i
drugih općih simptoma infekcije
značajno je dulje unutar prvih 24
sata primjene u onih bolesnika koji
se liječe ibuprofenom, u usporedbi
s onima koji primaju paracetamol.
Brži nastup djelovanja i dulje
razdoblje bez simptoma, olakšava
u djece koja se liječe ibuprofenom
održavanje normalnih životnih
aktivnosti, uključujući normalno
hranjenje i uzimanje tekućine
te osigurava dulja razdoblja
sna, što sve pospješuje brži
oporavak. Može se zaključiti da
brz nastup djelovanja i produljeno
asimptomatsko razdoblje značajno
poboljšavaju kvalitetu života
bolesnika, ali i obitelji unutar
koje bolesnik živi. U usporedbi s
paracetamolom, ibuprofen ima
podjednak sigurnosni profil, pri
čemu, za razliku od paracetamola,
ne postoji rizik od oštećenja jetre.
Ibuprofen je, k tome, sigurniji
antipiretik u djece koja boluju od
astme. Rezultati studija koje su
analizirale kombiniranu primjenu
paracetamola i ibuprofena nisu
jednoznačni. Dok neke studije
46 | 2016/1 | Revija za zdravlje | Cybermed
pokazuju bolju učinkovitost
istodobne, odnosno naizmjenične
terapije s ova dva lijeka, druge
studije nisu pronašle značajnu
korist. Moguća preporuka je
da se kombinacija antipiretika
primjenjuje samo u onim
slučajevima kada primjena
pojedinačnog lijeka ne polučuje
dobru kontrolu vrućice i smanjenje
ostalih općih simptoma.
Zaključno se može reći kako
je temelj suvremenog liječenja
vrućice peroralna primjena
analgoantipiretika, prvenstveno
paracetamola i ibuprofena.
Cilj liječenja vrućice nije samo
normalizacija tjelesne temperature,
već poboljšanje općeg stanja
bolesnika, što omogućava
normalizaciju svakodnevnih
aktivnosti i brži oporavak.
Pri izboru analgoantipiretika
valja imati na umu brz nastup
djelovanja, dulje održavanje
asimptomatskog razdoblja i
povoljan sigurnosni profil, što su
sve odlike ibuprofena. Kad god je
to moguće, analgoantipirezu treba
provoditi jednim lijekom.