Primjena analgopiretika u liječenju
vrućice kod djece
Prof. dr. sc. Goran Tešović, dr. med.
V
rućica, bol (glavobolja, bol
u kostima, zglobovima,
mišićima, trbobolja) i
opće loše osjećanje, gotovo su
redovito prisutni opći simptomi
akutnih infekcijskih bolesti u djece.
Liječenje vrućice tradicionalno
se sastoji od primjene takozvanih
mjera "fizikalne antipireze" koje
podrazumijevaju razodijevanje
djeteta, kupanje u mlakim
kupkama, postavljanje obloga
od mlake vode na veće površine
kože (prsa, trbuh, leđa, noge) i
suzbijanjem simptoma primjenom
lijekova (farmakoterapijom).
Lijekovi koji se u pedijatriji
najčešće koriste za kontrolu vrućice
i suzbijanje umjerenih bolova jesu
paracetamol i ibuprofen. Primjena
drugih lijekova iznimno je rijetko
potrebna, a neki od njih, poput
acetilsalicilatne kiseline (Aspirin),
već se dulje vrijeme, zbog mogućih
nuspojava, odnosno toksičnosti, ne
preporučuju u dojenčadi i djece.
Vrućica je, kao što je već
spomenuto, gotovo redoviti
simptom svake infekcije u djeteta.
Odraz je općeg obrambenog stanja
u kojem se organizam nalazi
kada je "napadnut" od mikroba.
Vrućica označava povišenje
tjelesne temperature iznad gornje
granice normale. S obzirom na
postojanje velikih individualnih
varijacija u normalnoj tjelesnoj
44 | 2016/1 | Revija za zdravlje | Cybermed
temperaturi ljudskoga organizma,
kao i varijacija koje su posljedica
mjerenja (termometriranja)
tjelesne temperature na raznim
mjestima u/na organizmu
(usna šupljina, stražnje crijevo,
vanjski zvukovod, pazuh), ne
postoji jednoznačna definicija
normalnog raspona tjelesne
temperature pa tako ni gornje
granice normale. Normalnom
tjelesnom temperaturom,
ukoliko se mjeri u usnoj šupljini
(oralna temperatura), smatra
se vrijednost do 38,2°C; ukoliko
se, pak, mjeri u stražnjem crijevu
(rektalna temperatura), tada je
gornja granica normale 37,8°C.
Ukoliko se vrijednost temperature