Revija za zdravlje broj 1 I 2015. | Page 50

zoofilne gljive u usporedbi s ostalim vrstama uzrokuju jaču upalnu reakciju i težu kliničku sliku. Također su jedine povezane s razvojem komplikacija u smislu zaostajanja trajnog ožiljnog tkiva na mjestu prethodne infekcije. Dermatofiti patogeni za čovjeka se dijele u tri roda: Trichophyton, Microsporum i Epidermophyton. Česte lokalizacije dermatomikoza su dijelovi kože gdje je pojačano trljanje kože o kožu (tzv. intertriginozne regije) poput pazušnih jama, područja ispod dojki, prostora između prstiju na stopalima, te područje pubične regije kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom. Osim kože, noktiju i vlasišta, mogu zahvatiti i sluznice raznih dijelova tijela, poput ustiju, te genitalne regije. Dermatomikoza vlasišta (gljivična infekcija vlasišta) Gljivična infekcija zahvaća područje vlasišta, a razlikujemo površinsku i duboku dermatomikozu vlasišta. • Površinska dermatomikoza vlasišta: bolest mlađe životne dobi, najčešće školske djece u dobi od 6 do 10 godina. Uzročnici su najčešće zoofilni, Microsporum canis (izvor je obično zaražena mačka ili pas) ili dermatofiti iz roda Trichophyton (izvor je obično zaražena domaća stoka). Kod gljivične infekcije uzrokovane Microsporum canis klinički se u vlasištu vide žarišta veličine kovanice prekrivena sitnim ljuskama te nepravilno prelomljene vlasi u istoj visini, dok se kod gljivične infekcije uzrokovane Trichophytonom opažaju istovjetna žarišta s prisutnom neravnomjerno polomljenom kosom bez boje i sjaja. • Duboka dermatomikoza vlasišta: karakterizirana je jakom upalnom reakcijom u vlasištu u vidu pojave eritematozno granulomatoznih infiltrata s pustulacijom (crvena žarišta iznad razine kože s izraženom upalnom komponentom i gnojnom sekrecijom). Mogu biti prisutni i opći simptomi poput visoke tjelesne temperature i povećanih regionalnih limfnih čvorova (vratni limfni čvorovi te limfni čvorovi iza uški). Ovaj oblik je klinički najozbiljniji od svih gljivičnih infekcija kože, češće se javlja u djece i to kao posljedica infekcije s životinjskim sojevima nakon dodira s domaćim životinjama. U liječenju zahtijeva kombiniranu terapiju peroralnim (na usta) antimikoticima uz primjenu lokalnih antibiotskih i kortikosteroidnih pripravaka (u obliku masti i krema). Zbog izraženih kliničkih simptoma, ova se bolest često kasno prepoznaje te liječi kao neinfektivni upalni proces što rezultira širenjem promjena i zaostajanjem trajnih ožiljnih promjena u vlasištu. Dermatomikoza kože (gljivična infekcija kože) Gljivična infekcija kože može nastati na bilo kojem dijelu tijela na području neobrasle kože. Uzrokovana je gljivama Microsporum canis ili dermatofitima iz roda Trichophyton (Tr. mentagrophytes, Tr. rubrum, Tr. violaceum, Tr. verrucosum, Tr. Scönleineii). Na neobrasloj koži obično se vide ovalna ili okrugla 48 | 2015/1 | Revija za zdravlje | Cybermed crvena žarišta uzdignutog ruba sa središnje prisutnim blijedilom i rubno prisutnim blažim ljuskanjem na kojemu mogu biti smješteni i mjehurići. Površina kruga se širi i može dosegnuti nekoliko centimetara u promjeru, a promjene može pratiti i umjeren svrbež. Onihomikoza (gljivična infekcija noktiju) Gljivična infekcija noktiju šaka i stopala karakterizirana je promjenom boje, oblika ili strukture nokta. Promjena boje se najčešće očituje u vidu pojave bjelkastih, žućkastih ili smećkastih mrlja na nokatnoj ploči koja postaje zadebljana te gubi svoj prirodni sjaj i djeluje mutno. Inficirani dijelovi se obično nalaze na prednjem rubu nokta, odakle se infekcija širi na stražnji dio nokta. Gljivične infekcije na noktima su češće lokalizirane na stopalima te je upravo ova lokalizacija ujedno i jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku obiteljske medicine ili dermatovenerologu. Dijagnostika i potvrda gljivične infekcije je u ovom slučaju nešto teža s obzirom da je izolacija samog uzročnika iz postrugotine distalnog dijela nokta (ruba nokta) teža nego kod uzimanja uzorka s kože ili vlasišta. Iz tog razloga često je potrebno u nekoliko navrata ponavljati uzimanje uzorka za mikološku obradu, obično nakon dva do tri mjeseca od prethodne mikološke obrade. No, važno je naglasiti kako klinička slika gljivičnih infekcija noktiju može biti vrlo slična promjenama nokatne ploče koje nisu uzrokovane infekcijom već drugim čimbenicima poput dobi pacijenta ili djelovanjem vanjske traume. Tada se radi o onihodistrofiji ili oštećenju nokatne ploče. Naime,