• prvi porod nakon 35. godine
starosti.
Laboratorijske pretrage u
ranom otkrivanju raka
dojke
Pregled dojki, pri čemu je od
izuzetne važnosti redoviti
samopregled, ultrazvuk,
mamografija, sve su to metode
fizikalnog ranog otkrivanja tumora
koji ipak mora doseći određenu
veličinu kako bi bio detektabilan
ovim metodama. Postoje i znatno
osjetljivije metode koje su međutim
preskupe za rutinsku primjenu. U
novije vrijeme su identificirani i
određeni genetski, odnosno
laboratorijski pokazatelji koji s
velikom vjerovatnošću čak mogu
predskazati moguć razvoj ovog
karcinoma.
Genetske analize
S obzirom na dosadašnje
znanstvene spoznaje među
laboratorijskim predskazateljima
raka dojke trenutno najvažnije
mjesto zauzimaju 2 važna gena
BRCA1 (breast cancer 1) i BRCA2
(breast cancer 2). Radi se o genima
koji kontroliraju popravak oštećene
DNK u stanicama, a kako se zna da
su upravo oštećenja DNK
najodgovornija za nastanak tumora
u organizmu, ovi geni se još
nazivaju i tumorski supresori.
Kao i svi drugi geni u organizmu
tako i BRCA1 i BRCA2 mogu biti
manje ili više promjenjeni
(mutirani) što može utjecati na
njihovu funkciju i umanjiti njihovu
sposobnost popravka DNK. Do
sada je otkriven veliki broj mutacija
BRCA1 i BRCA2 gena i za neke od
njih se pokazalo da su povezane sa
značajnim povećanjem rizika za
nastanak raka dojke. Tako je
utvrđeno da žene koje nose mutiran
BRCA1 ili BRCA2 gen imaju
vjerovatnost preko 80 posto da će
do svoje 90. godine oboljeti od raka
dojke.
Iako se pokazalo da su ovi geni
najspecifičniji za kontrolu
karcinoma dojke, po čemu su i
dobili ime, treba napomenuti da
njihova mutacija ukazuje na
povećan rizik i nekih drugih
malignih oboljenja. Od ostalih
malignih oboljenja povezanih s
promjenjenim BRCA1 i BRCA2
genima posebno je još izražen
povećan rizik od karcinoma jajnika
do 55 posto. Međutim, povećan je i
rizik nastanka karcinoma prostate,
nekih leukemija, limfoma i sl..
S obzirom na vrlo visok rizik
nastanka karcinoma dojke, koji ide i
preko 80 posto, određeni dio žena
nositelja nasljeđenih ovako
mutiranih BRCA1 i BRCA2 gena,
odlučuje se na preventivne kirurške
zahvate.
Činjenica je da nositelji mutacije
ovih gena imaju izuzetno visoki
rizik nastanka karcinoma dojke i
jajnika, međutim sama mutacija je
relativno rijetka u populaciji i
utvrđeno je da je svega oko 10 posto
karcinoma dojke posljedica ove
mutacije, što znači da veliki broj
žena oboli od karcinoma dojke, a da
nemaju BRCA1 i BRCA2 mutirane
gene. To samo govori u prilog tome
da su i neki drugi geni odgovorni za
nasljednu, ali i stečenu
predispoziciju nastanka ove bolesti.
Budući da je uloga ovih drugih gena
još uvijek u većoj mjeri u domeni
znanstvenih istraživanja, nećemo u
ovom tekstu ulaziti u njihovu
detaljniju analizu.
Pokazalo se da je rak dojke koji
nastane kod žena nositelja BRCA1
mutacije najčešće hormonski
negativan, odnosno nema
estrogenih receptora
(ER-negativan), nema
progesteronskih receptora
(PR-negativan) i slabo je osjetljiv
na ciljanu terapiju
(HER2/neu-negativan). Zaključno
rečeno, malignijeg je oblika i obično
lošije prognoze.
Kome je preporučljivo učiniti
testiranje na postojanje
BRCA1 i BRCA2 mutacija
Testiranje na postojanje BRCA1 i
BRCA2 mutacija radi se iz krvi i za
njihovu detekciju već postoje
specifični kitovi za utvrđivanje
pojedinih genetskih mutacija. Ove
pretrage se obavljaju u specifično
opremljenim laboratorijima,
osposobljenim za izvođenje
navedenih pretraga. Važno je
istaknuti kako provođenje ove
pretrage nema smisla uvesti kao
rutinsku pretragu žena, prije svega
jer se radi o vrlo skupoj pretrazi, a s
druge strane daleko najveći broj
nalaza bio bi negativan, s obzirom
da se radi o rijetkoj mutaciji u općoj
populaciji.
Provođenje testiranja na BRCA1 i
BRCA2 mutacije opravdano je kod
žena koje imaju nasljedno
opterećenje, odnosno koje u obitelji
imaju članove koji su oboljeli od
raka dojke.
Možemo dakle reći da je prema
trenutnim spoznajama, mutacija
jednog ili više gena primarni
preduvjet početka malignog rasta
stanica. Ta mutacija u najvećem
broju slučajeva nastaje tijekom
života, djelovanjem različitih
zračenja, kemikalija i sl.. Međutim,
ponekad se neki od tih mutiranih
gena već dobiju naslijeđem pa
govorimo o naslijeđenoj
predispoziciji za razvoj bolesti, u
ovom slučaju karcinoma dojke.
Cybermed | Revija za zdravlje | 2015/1 | 33