mamografiji, rana menarha (prva
menstruacija), kasna menopauza,
nerađanje djece, starija životna dob
kod rođenja prvog djeteta,
izostanak dojenja, promjene u
grudima poput atipične hiperplazije
ili lobularnog karcinoma in situ,
prethodne biopsije dojke,
hormonska nadomjesna terapija u
postmenopauzi, rana izloženost
zračenju, izlaganje određenim
kemijskim supstancama, pretilost,
pušenje, konzumacija alkohola i
konzumacija masne kalorijske
hrane.
Žene koje su izložene većem riziku
od raka dojke trebale bi ići na
redovite preglede. Preventivno
uzimanje lijekova tamoksifena i
raloksifena smanjuju rizik od
razvoja raka dojke za 40 do 50
posto, dok bilateralna mastektomija
(odstranjenje obje dojke) smanjuje
taj rizik za više od 90 posto. Zbog
toga se neke od tih metoda također
primjenjuju kod žena s povećanim
rizikom nastanka raka dojke kako
bi se taj rizik smanjio.
Vrste raka dojke
Većina karcinoma dojke su epitelni
tumori koji se razvijaju od stanica
koja oblažu mliječne kanaliće
(duktuse) ili mliječne žlijezde
(lobule), a rjeđi su neepitelni tumori
potporne strome (angiosarkom,
primarni stromalni tumori i filodes
tumor).
Karcinomi dojke se dijele na
neinvazivne karcinome (karcinom
in situ) i invazivne karcinome dojke.
Karcinom in situ je bujanje
stanica raka unutar kanalića ili
mliječnih žlijezda, bez prodora u
okolno tkivo strome.
Duktalni karcinom in situ
započinje u stijenci mliječnih
kanalića, a može se ponekad
napipati kao kvržica. Na
mamogramu se prikazuje kao sitne
točkice odlaganja kalcija
(mikrokalcifikacije). Obično se
duktalni karcinom in situ otkriva
tek mamografijom, a može postati
invazivan.
Lobularni karcinom in situ koji
započinje unutar mliječnih žlijezda
neopipljiva je promjena koja se
obično slučajno otkriva biopsijom, a
rijetko je vidljiva mamografijom. Za
lobularni karcinom in situ i atipičnu
lobularnu hiperplaziju često se
koristi zajednički naziv lobularna
intraepitelna neoplazija (LIN).
Cybermed | Revija za zdravlje | 2015/1 | 19