•
•
•
•
•
•
•
•
promjene na penisu koje mogu
biti glatke, točkastog izgleda te se
mogu ljuštiti;
crvenilo, pojačana osjetljivost te
oteknuće glavića;
iscjedak iz penisa;
osjećaj svrbeža i nelagode;
bolnost prilikom prevlačenja
kožice preko glavića;
erozije, ragade, ulceracije;
otežano mokrenje uz pojavu
peckanja (ukoliko dođe do
pojave uretritisa);
povećani limfni čvorovi u
preponama;
impotencija.
Komplikacije balanitisa uključuju
fimozu (otežano, ili potpuno
onemogućeno, prevlačenje kožice
preko glavića penisa), celulitis
(difuzna gnojna upala kože i
potkožnog tkiva), uretritis (upala
mokraćne cijevi) i meatalnu stenozu
s retencijom urina (suženje otvora
mokraćne cijevi uz zadržavanje
urina). U slučaju pojave
komplikacija, indicirana je
sistemska antibiotska terapija, a
nerijetko i kirurški tretman.
Dijagnoza se obično postavlja na
temelju kliničke slike, a ukoliko
sumnjamo da je infektivni agens
doveo do pojave ovog stanja,
indicirana je ciljana laboratorijska
dijagnostika uz uzimanje obriska
penisa i/ili uzorka krvi (primjerice
za serološku dijagnostiku sifilisa i
sl.).
8 | 2015/1 | Revija za zdravlje | Cybermed
Terapijski cilj je uklanjanje
infekcije i prevencija komplikacija.
Najčešće je riječ o topičkoj terapiji i
to u obliku topičkih antibiotika,
antimikotika, kortikosteroida, ili
imunomodulatora. U slučaju
iritacije, potrebno je izbjegavati
sapune prilikom pranja te koristiti
neutralnu kremu za njegu
(primjerice s dodatkom
bepanthenola).
Ukoliko se stanje često ponavlja,
nije isključena ni mogućnost
cirkumcizije (obrezivanja). Dakako,
osim regulacije kožnih promjena,
potrebna je i regulacija stanja koje je
dovelo do balanitisa (primjerice
ukoliko je riječ o dijabetesu, cirozi
jetre, Crohnovoj bolesti i sl.).