RAZMAŽENI ADAM 2013. | Page 69

Negdje se dijete rodilo Negdje se dijete rodilo, crna žena je šaptala u noći. Bik kome je gazda svaki dan podvezivao rogove na stubu štalske koride na salsa kukovima ga je sabilo. Vanja! Vanja je imala dečka, rekla mi je to držeći me za testise na stubu mračnog štalskog kluba. Ja sam zauzeta, odbila me, nije me pogodilo, mislim da nije. Ništa manje no bik u toreador epizodi. Ona me dotakla prijatelji i đavolje kćeri poslaše kišu na Banjaluku i samo te noći spavali smo i daleko i blizu, kao izbjeglice u magli sabijene na stubovima nekog njima novog života. Moje sirene su pjevale pod balkonima visokospratnica, ja sam uvijek vjerovao u Boga i đavola, vitezove i blage vile, samo te sirene Vanja, ti si ih dozvala pod balkonom visokospratnice. Ne vjerujem u slobodu okeana, mora, ni nabujalih rijeka od kiše,