Sjeta seljaka
(Štrpci, Muse, Gatarići)
Nosiš svjetla fenjera i svršene žetve,
a ja sam ženo tajno koštunjavi ratar
što kuša štrudle na jesenjem suncu.
Noć me polako pritiska sa oranica
i strepim za blagorodno sunce.
O Bože, a zašto bih strepio kad sija vrat
ispod uredne punđe moje drage?
I evo već osjećam, dah mi puni umorna pluća,
vidim te obojenu narandžastim zrakama,
zavodljivo se osmjehuješ ispod naleglih dunja.
Dok prilaziš sa hladnom limunadom
probudi se misao kao dječak na Božićno jutro,
pa ja sam srećan čovjek.