RAZMAŽENI ADAM 2013. | Page 60

Sjeta seljaka (Štrpci, Muse, Gatarići) Nosiš svjetla fenjera i svršene žetve, a ja sam ženo tajno koštunjavi ratar što kuša štrudle na jesenjem suncu. Noć me polako pritiska sa oranica i strepim za blagorodno sunce. O Bože, a zašto bih strepio kad sija vrat ispod uredne punđe moje drage? I evo već osjećam, dah mi puni umorna pluća, vidim te obojenu narandžastim zrakama, zavodljivo se osmjehuješ ispod naleglih dunja. Dok prilaziš sa hladnom limunadom probudi se misao kao dječak na Božićno jutro, pa ja sam srećan čovjek.