RAZMAŽENI ADAM 2013. | Page 32

Telefonski susreti Jebiga nije nam išlo, ti si bila djevojčurak sapleten o lastiš, izrugan i uplakan, a trulo hladan ovaj mamlaz nije znao s djecom, a misliš kako sam ovako inače, jel’? Onako, kao ruski klasik što ne silazi s polica, pokisao lakom prašinom, često pominjan, rijetko posjećivan, znaš već. Nego, još imaš onaj kasetofon kraj kreveta koji iznova puštaš? Što neukusno... Sting i sladunjavi pop, ha, ha, nerviralo me, ali ti odozgo nisi. Pa dobro, dva djeteta, neka se i primjeti da si se ugojila, aha, drago mi je da ti dobro ide, a je li? Činovnik u opštini? Pa pozdravi ga od mene, ma zezam se naravno, zdravi ga sama. Da, da, još nisam sazrio i ne planiram, draga gospođo. Da rekao sam gospođo, zar nisi? E pa ljuti se slobodno, nisam ja i za to kriv.