Twist na bazenu
Intervju s vaterpolistom
S koliko godina si naučio plivati ?
Naučio sam plivati dosta rano , s nekih 4 godine otprilike .
Zašto si se počeo baviti sportom , zašto baš vaterpolom ?
Od malena me sport zanimao . Trenirao sam nogomet , a prije vaterpola trenirao sam plivanje oko godinu i pol . Vaterpolo mi se sviđao jer tu nije bilo samo plivanje već igra s loptom . Nekako sam preferirao loptačke sportove .
Koji ti je prvi klub u kojem si igrao ?
Moj prvi klub je Jadran iz Splita u kojem sam počeo trenirati i zaigrao za prvu momčad s nepunih 16 godina . Do 22 . godine
igrao sam za Jadran , nakon toga igrao sam za crnogorski Primorac 4 sezone , a onda u riječkom Primorju 5 sezona , a ove godine prešao sam u talijansku Romu iz Rima .
Imaš li tremu prije utakmica ?
Trema je sastavni dio svakog čovjeka pa tako i sportaša . Mislim da svatko tremu osjeća bar na neki način , kako učenik prije ispita tako i sportaš prije natjecanja . Sigurno da je s važnošću natjecanja i trema veća , al sve to nestaje s početkom natjecanja .
Koliko medalja imaš i ima li koja neko posebno značenje ?
Srebrena medalja — OI u Rio de Janeiru 2016 .
Ne znam točan broj medalja , recimo nekih 60-ak . Svaka medalja je podsjetnik na neki trud i rad koji se isplatio na kraju , a posebne su možda one koje su bile u početku , kao prva medalja koju sam osvojio s 10 godina te sigurno olimpijska medalja koja je recimo kruna neke dosadašnje karijere .
Kakav ti je bio osjećaj kada si čuo da ćeš igrati za reprezentaciju ?
Prvi put sam zaigrao za reprezentaciju još davne 2006 . na europskom prvenstvu u Beogradu te sam zaista bio ponosan jer sam bio jako mlad .
Koja ti je bila najdraža utakmica ?
Nisam zapravo razmišljao o najdražoj . Teško je izdvojiti jednu ili više njih , jer svaka nekako ima svoju posebnost i svaka mi je draga na svoj način , sigurno da su pobjede ljepše od poraza .
Jesi li ikada htio odustati ?
Iskreno , nikada nisam htio odustati jer sam po prirodi takav da kad nešto odlučim i želim , idem , ma koliko teško bilo . Bilo je teških trenutaka kad bih se zapitao ima li smisla nastaviti . Toliko odricanja , odvojenosti od obitelji , toliko teškog fizičkog rada koje košta zdravlja , ali to nekako brzo prođe i nastaviš gdje si stao .
Različak 58 .