Bog svima ! Moje ime je Tin . Ako vas zanimaju moje osobine , razigran sam , znatiželjan i još uvijek malen . Idem u 3 . razred osnovne škole . Često odlutam od kuće u nadi za pronalaskom nepoznatog , neotkrivenog . Obično idem u šumu , tu prostranu šumu iznad moga sela . Mislim da sam je već dosta prošao u ove tri godine svoga istraživanja . Mami kažem da idem šetati ili da idem prijatelju , a zapravo odem u potragu za neotkrivenim . Prve dvije godine nastajala je uzbuna oko moga nestanka , no kasnije su se roditelji naviknuli i znali su za moju lažnu šetnju . Obično smišljam nazive za svoje „ operacije “. Današnja operacija je „ Odlazak do dna mora “. Ne znam kako to izvesti , no imam svoju ušteđevinu od koje ću kupiti kisik . On mi je najpotrebniji . Ma , neeee ! Ovo je nemoguće za običnog malog trećaša . Hej , pa imam ideju ! Današnja operacija je „ Odlazak na drugi kraj svijeta “. Da , to je to ! To je pustolovina moga života . No , koliko košta karta za let avionom , a koliko za autobus do zračne luke ? Mislim da sam neću moći putovati avionom . Hmm … O , daaa ! Odlično je što sam tako pametan i snalažljiv . Rješenje je moj punoljetni braco . Moj dragi braco ! Zapravo , drag mi je samo ako mi nešto treba , a inače je ... Ah , suzdržat
ću se . Moram najprije pitati mamu i tatu , a onda i bracu . Pa ipak su praznici . Moraju me pustiti ! Brat ionako voli putovati pa ću to smatrati riješenim . Odmah idem pitati mamu . Naravno , rekla je da će razmisliti i pitati brata . I pitala je . Brat je pristao , zapravo oduševio se . Sva
sreća ! Brat i ja već smo počeli razgovarati o putovanju i čekali mamino i tatino odobrenje . Odjednom se pojavila mama i pozvala brata u sobu na razgovor . Trudio sam se čuti što više od njihovog razgovora , no nisam uspio ništa . Nakon nekoliko minuta , brat je izašao iz sobe i prilazio mi smješkajući se . Znao sam da donosi neke dobre vijesti . Pokazivao je palac prema gore . Odmah smo spakirali kovčege te zamolili tatu da nam kupi karte za Australiju ! Da , Australiju . Kako lijepo zvuči . Spakirali smo odjeću za sva godišnja doba s obzirom na to da sam čitao da je tamo drugačije godišnje doba od našeg . Da se puno ne mislim koju odjeću ću ponijeti , svu sam ponio . Sad se samo trebam dobro naspavati za taj veliki dan … I napokon je stigao . Brat i ja krenuli smo autobusom do splitske zračne luke . Pozdravili smo se s roditeljima i krenuli . Vozili smo se oko 4 sata i stigli . Upravo se ukrcavamo u avion . Ovo mi je prva
vožnja avionom , a brat se već par puta vozio jer je nogometaš pa često putuje . Prošla su već skoro dva dana . Stigli smo do ujaka . On živi u Australiji . U njih je bila zima . Brat i ja najprije smo se dobro naspavali , a onda i najeli . Poslije ručka brat i ja odlučili smo prošetati s rodicom , 15- godišnjom ujakovom kćeri . Pričala je hrvatski . Putem smo razgovarali o mnogočemu i saznali mnoge stvari kao i to da su brat i rodica također znatiželjni i razigrani kao i ja . Brat se uvijek preda mnom pravio nekakav frajer , a zapravo je kao i ja . Odlučili smo krenuti u malu pustolovinu . Zaputili smo se prema nekoj šumici koju rodica i nije poznavala mnogo - bila je par puta . Nakon nekog vremena , naiđosmo na močvaru , jakoo veliku močvaru do koje je ogromna , duboka rupa . Zapravo , padnemo li , nema nas više . Išli smo malo dublje kroz močvaru . Naišli smo na veliko trnje od kojeg se nije vidjelo je li rupa i dalje blizu nas . Odjednom , poskliznuo sam se i počeo padati i odjednom … Probudih se . Naravno , sve je to bio samo običan , neostvariv san . Mama mi nikada ne bi dopustila putovati tako daleko . Da je barem sve bilo stvarno ! Da bar . No , još sam premalen za tako velike pustolovine .
Marija Pleić , 7 . razred
Različak 48 .