Sara Carvić , 8 . razred
Ponekad sjednem … Razmišljam … O sebi … O životu … O onom što je bilo i što je moglo biti .
Ponekad se zapitam zašto je sada ovako , kada znam da je moglo biti drugačije . Neke stvari još uvijek ne mogu shvatiti . Nekako su mi nejasne i neobjašnjive .
Nejasno mi je i to moje razmišljanje općenito . Nisam sigurna treba li život ovako izgledati . Događaju li se neke stvari zbog mene ili pak zbog nekog drugog ?
Uz toliko upoznatih ljudi teško je naći onu , onu pravu , onu koja će me razumjeti i biti tu kada je potrebno .
Teško je u ljudima pronaći taj neki izvor tišine koji mi je potreban jer ne mogu rije- či učiniti ono što bi mogao sami pogled . No , možda se i varam . Možda je to nemoguće tako lako pronaći u ljudima . Jer nisu ni oni onakvi kakvima se predstavljaju i kakvima se čine . Ne znam kome vjerovati , a kome ne .
Jedino što trenutno znam je to da ću taj potrebni izvor tišine prestati tražiti u ljudima . Uz toliko razmišljanja o tome shvatila sam gdje ga zapravo mogu pronaći . A to je priroda . Mjesto na kojem mogu sjediti sa samom sobom , mjesto na kojem se mogu potpuno predati i opet biti ja . Zvuči čudno . No , djeluje …
Sara Carević , 8 . razred
Različak 38 .