Visoko kvalitetni domaći proizvodi zbog povoljnih prirodnih uvjeta i tradicionalnih metoda
proizvodnje: postoji povećanje broja registriranih proizvoda s oznakama kvalitete koji se prijavljuju
za EU registraciju;
Tradicija obrtništva: šumarski sektor ima značajnu ekonomsku ulogu u drvo-prerađivačkoj industriji
i proizvodnji namještaja;
Razvijen sustav osiguravajućih tvrtki koje djeluju u ruralnim područjima s prethodnim iskustvom
poljoprivrednih korisnika;
Visoko kvalitetni prirodni izvori i kulturna baština, te ekstenzivna obiteljska gospodarstva pružaju
čvrstu bazu za razvoj ruralnog turizma;
Izražen sustav jedinica lokalne samouprave i određeno iskustvo u sastavljanju lokalnih planova
razvoja za strategije temeljene na mjestu i lokalno upravljanje;
Povećanje interesa proizvođača za integriranu i ekološku proizvodnju i prikladan dobro uspostavljen
zakonodavni okvir: poljoprivredna površina korištena za ekološku proizvodnju utrostručila se u
zadnjih pet godina;
Mreža NATURA 2000 područja pokriva 37% nacionalnog teritorija s najvećim udjelom (68%) u
šumskim ekosustavima;
Bogatstvo u biološkoj i bio-geografskoj raznolikosti, s 40.000 identificiranih svojti;
48% države pokriveno je šumama, sa značajnim proizvođačkim potencijalom šumske biomase kao
obnovljivog izvora energije;
250 godina stara tradicija šumarstva utemeljena na principima održivog gospodarenja šumama i
dugotrajne tradicije Šumsko gospodarskih planova, budući da 76% šumskih područja posjeduje FSC
certifikat;
Dostupnost dovoljnih količina vode dobre kvalitete, sa vrlo visokom kvalitetom površinskih voda;
Povećanje svijesti o okolišu u poljoprivrednoj zajednici: primjerice, značajno smanjenje uporabe
mineralnih gnojiva (18,3% u 2012 u usporedbi s 2011) poduprta sa intenzivnom kampanjom
informiranja.
4.1.3. Slabosti utvrđene u programskom području
Niska razina obrazovanja i manjak neformalnih programa obrazovanja, te stručnog osposobljavanja
poljoprivrednika i vlasnika šuma: u ruralnim područjima, udio odraslih osoba sa samo primarnim
obrazovanjem kreće se od 20-35% i 95% poljoprivrednika nema stručno poljoprivredno obrazovanje
uopće. Navedeni faktori dovode do niske razine preuzimanja inovacija unutar sektora;
Nedovoljan i neujednačen pristup širokopojasnoj mreži u ruralnim područjima: manje 0,01%
ruralnih kućanstava imalo je pristup NGA uslugama u ruralnim područjima na kraju 2012., i 2,2%
stanovništva nema pristup širokopojasnoj mreži;
Nedovoljno znanje i obučenost savjetodavaca obzirom na provedbu novih tehnika i tehnologija koje
doprinose održivoj i učinkovitoj uporabi prirodnih resursa;
Manjak pristupnih cesta i druge fizičke infrastrukture (kao što su usluge za obradu vode) u ruralnim
područjima koji služe kao potpora ruralnom stanovništvu, te dugotrajno zanemarivanje fizičke,
rekreacijske i socijalne infrastrukture u ruralnim područjima. Ograničen pristup uslugama u smislu
udaljenosti i dostupnosti, kao i učinci na socijalnu uključenost;
Konsolidirani trend migracije iz ruralnih područja prema urbanim aglomeracijama, označenim
osobito u dobnoj skupini od 20-35 godina;
Veliki broj malih poljoprivrednih gospodarstava nije u mogućnosti profitirati od ekonomije razmjera
i na rubu su ekonomske održivosti: 89.480 poljoprivrednih gospodarstava nalaze se unutar
ekonomske kategorije SO ispod 2.000 EUR-a, a prosjek u eurima po gospodarstvu iznosi 9.064,9
87