Argument za ovaj tekst je i fotografija koja se nedavno pojavila na internetu , kako prodajemo austrougarsku tvrđavu Arzu , kao bilo koji plac na regionalnom putu , sa brojem telefona ispisanim na neuglednoj ponjavi razapetoj na zidu jedne od ljepših i značajnih fortifikacija na crnogorskom primorju . Obišli smo preko noći internete , jer majstori smo da se brzinom svjetlosti blamažno proslavimo . Poslali smo sliku zemlje koja u jeku burne turističke sezone prodaje tvrđave na prvoj liniji do mora . Uzburkao se tviter , oglasili se donosioci odluka , kako ne mogu da stupe u kontakt sa vlasnicima . Oglasili se i vlasnici tvrđave , privatni dabome , da kažu kako su im zlonamjerno podmetnuli cijelu akciju . Oglasili su se sjutri dan , mnogi ljubitelji tvrđava i naslijeđa , uznemireni , kao da do tada nismo znali da je ona već od 2005 . godine u privatnom vlasništvu , i da vlasnik sa njom može da čini što mu je god volja . Upisala sam se i ja u nekrofiličarski gest naše nacije , koja je sklona da vrednuje , zavoli i patetiše tek onda kada toga više nema , pa sam već sjutra dan pošla da obiđem Arzu , jer uznemirila me je pomisao da već idućeg avgusta možda neću moći preko rampe . Podsjetiću nas na još mnoge neuspjele bitke koje smo vodili , oplakujući ih ,, jutro posle ’’. Tu su hotel Crna Gora , Kino kultura , hotel Podgorica , hotel Ljubović , ostrvo Mamula , i mnoge druge za koje smo ujutru saznavali da su izdate , prodate , minirane , pregažene bagerom , ili nadograđene . Za neke smo pokušali i na vrijeme , neke smo htjeli spasiti u poslednjem trenutku , ali kao ni tvrđavu Arza , odgovorne institucije nisu željele registrovati kao kulturno dobro , niti su je prepoznale kao dio kulturno istorijskog , arhitektonskog pa i svakog drugog naslijeđa , te je danas , možete naći u privatnom vlasništvu , zavedenu kao stambeni objekat od 430 kvadrata . Tako će Arza , možda već iduće sezone , doživjeti scenario nekadašnjeg logora Campo di Mamula koja je danas nedostupna javnosti , jer je privatnici betoniraju bezdušno , gradeći luksuzni hotel . Vi koji niste uspjeli obići Mamulu , nećete je ni vidjeti narednih 49 godina , na koliko smo je ,, izdali u zakup ’’, osim kod regionalne folk mega zvijezde kojoj smo je ustupili za snimanje spota . Postavlja se pitanje , da li ove metode upravljanja naslijeđem predstavljaju ispravan redosljed koraka koji garantuje održivi razvoj , a ,, koji je usmjeren ka unaprjeđenju i promovisanju kulturne baštine kao sredstva za razvoj , a u isto vrijeme i na valorizaciju kulture i kulturne baštine u odnosu na Agendu za održivi razvoj ’’. Ministarstvo kulture i UNESCO , napravili su sporazum o saradnji na realizaciji projekta „ Jačanje upravljanja , promocije i održivog korišćenja kulturne baštine za razvoj u
Crnoj Gori “ , u okviru kojeg je planirana izrada tri dokumenta , među kojima i
PODSJETIĆU NAS NA JOŠ MNO- GE NEUSPJELE BITKE KOJE SMO VODILI , OPLAKUJUĆI IH ,, JUTRO POSLE ’’. TU SU HOTEL CRNA GORA , KINO KULTURA , HOTEL PODGO- RICA , HOTEL LJUBOVIĆ , OSTRVO MAMULA , I MNOGE DRUGE ZA KOJE SMO UJUTRU SAZNAVALI DA SU IZDATE , PRODATE , MINI- RANE , PREGAŽENE BAGEROM , ILI NADOGRAĐENE . ZA NEKE SMO POKUŠALI I NA VRIJEME , NEKE SMO HTJELI SPASITI U POSLEDNJEM TRENUTKU , ALI KAO NI TVRĐAVU ARZA , ODGOVORNE INSTITUCIJE NISU ŽELJELE REGISTROVATI KAO KULTURNO DOBRO , NITI SU JE PREPOZNALE KAO DIO KULTURNO ISTORIJSKOG , ARHITEKLTONSKOG PA I SVAKOG DRUGOG NASLIJEĐA , TE JE DANAS , MOŽETE NAĆI U PRI- VATNOM VLASNIŠTVU , ZAVEDENU KAO STAMBENI OBJEKAT OD 430 KVADRATA .
1 https :// www . gov . me / dokumenta / f428cf00-796a-4dd2-a907-5a683673a356
2
Upotreba poma living heritage - „ Živuća baština ‟‟ postaje sve popularnija unutar diskursa nasljeđa , koji se temelji na kontinuitetu i promjenama kao dominantnom konceptu odnosa prema baštini . U posljednje vrijeme , posebno nakon konvencije iz 2005 , ova tema koristi se za prepoznavanje baštine koju karakteriše koncept „ kontinuiteta “; ali i kontinuitet veza u zajednici . Dok je ICCROM provodio program Living Heritage Sites programme , UNESCO je usvojio Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine ( ICH ) iz 2003 . godine , a oba podstiču koncept živuće – promjenljive tradicije . ( Gamini Wijesuriya , ICCROM ).
63