a takođe i konfiguracija prostorije veoma važni za efikasnosti vježbi . U zavisnosti od namjene objekat može imati i nekoliko učionica , kabinu za masažu , đakuzi , saunu i bazene . Visina prostorija je izbor klijenta i arhitekte , ali glavna prostorija bi trebalo da bude projektovana veće visine .
Centar za meditaciju Windhover u univerzitetskom kampusu Stanforda , u Americi odličan je primjer upotrebe lokalnih resursa , drveta i stakla za stvaranje prostora izolovanog od kampusa uz zadržavanja postojeće vegetacije . Dizajnirana da promoviše ličnu obnovu i blagostanje , prizemna zgrada predstavlja spoj umjetnosti , prirode i arhitekture . Kombinujući karakteristike duhovnog centra , umjetničke galerije i bašte , dizajneri su stvorili jedinstven objekat u središtu kampusa pored hrastove šume . U zgradu se ulazi kroz dugački vrt zaštićen redom bambusa koji omogućava posjetiocima da se već tokom šetnje do objekta oslobode stresa . Jedina svjetlost u prostoriji je prirodna i dopire kroz krovne prozore , osvjetljavajući pet velikih slika američkog umjetnika Nathana Oliveira , koji je predavao u Stanfordu više od tri decenije . Posjetioci mogu vidjeti slike koje su osvijetljene iznutra bez ulaženja u prostoriju . Na taj način ostvarena je veza između unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora . Osim vegetacije kao pomoćnog elementa tokom meditacije , postoje i fontane unutar zgrade . Centar se prostire na 370m2 i ima zidove od nabijene zemlje koja je iskopana na gradilištu . Težina zemljanih zidova je u kontrastu sa velikim staklenim površinama i paravanima od kedrovih dasaka .
« Mislim da arhitektura ne treba da dominira već da dozvoli prirodi da se izrazi kroz igru sunčeve svjetlosti i vjetra » Tadao Ando Japanski arhitekta Tadao Ando projektovao je prostor za meditaciju u obliku cilindrične betonske strukture koja se nalazi u sjedištu UNESCO-a . Prostor za meditaciju simbolizuje mir i izgrađen je od granita koji je ozračen tokom bombardovanja u Hirošimi 1945 . g . i koji je dekontaminiran prije postavljanja . Prostor za meditaciju je dizajniran da navede posjetioce na razmišljanje o užasima Hirošime i o destruktivnoj moći čovječanstva . Posjetilac može da uđe u prostor za meditaciju bez otvaranja vrata što simbolizuje prelaz od svjetlosti ka tami .
Internacionalni centar za meditaciju nalazi se u Eseksu , u Engleskoj , i predstavlja rezultat istraživanja efikasnosti prostora i stvaranja savremenog dizajna u šumskom okruženju . Centar je dizajniran tako da ima tri glavne zone , recepciju i dvoranu za meditaciju . Da bi obezbjedili što više prirodnog svjetla , arhitekte su primjenile različite metode zastakljivanja na krovu i fasadi radi očuvanja privatnosti . Ovo osigurava da unutrašnjost zgrade živi zajedno sa svjetlošću i sjenkama u različito doba dana .
Arhitektura efikasno odgovara na potrebe savremenog čovjeka za meditacijom , privatnošću i približavanjem prirodi . Projektovanje centara za jogu i meditaciju , izdvaja se od projektovanja funkcionalnih objekata idejom o stvaranju ambijenta za introspekciju koji objedinjuju um , dušu i tijelo . Ovi prostori dizajnirani su da komuniciraju sa svojim posjetiocima na duhovnom nivou . Zgrada oživljava i živi zajedno sa svjetlošću i sjenkama u različito doba dana . Prostori za jogu i meditaciju su hramovi današnjice . Potražnja za bjekstvom od svakodnevne kolotečine , poput prostora za meditaciju , povećala se tokom posljednje decenije . Čovjek ima potrebu da bude sam i zato mu je potreban neutralan prostor koji nije određen niti opterećen pripadnošću , religijom ili nacijom već jednostavno mirno mjesto gdje može da čuje svoje misli i vrati se sebi . Pri ulasku u centar za jogu i meditaciju brige ostaju van i čovjek se susreće sa samim sobom u prostoru koji je direktno povezan sa prirodom , namjenjen za odmor duše i tijela i koji oživljava prirodna svjetlost . Osvješćivanje svojih problema , želja i potreba važno je za psihičko zdravlje i lični napredak .
Projektovanje i izgradnja centara za jogu i meditaciju utiče na sve veću primjenu ovih drevnih metoda širom svijeta . Pomenuti objekti predstavljaju dio prirode oblikovane arhitektonskim sredstvima i intervencijama . Prirodna osvjetljenost , strujanje vjetra , žubor vode , zemljane boje , ekološki materijali , mir i ušuškanost objedinjeni i istaknuti kroz organizaciju prostora i kretanja stvaraju utočište za dušu savremenog čovjeka .
105