metode postavile su nove prostorne izazove za arhitekte s aspekta funkcionalnosti , okruženja i estetike .
Prostor . Iako svaka od drevnih metoda zahtjeva posebne uslove , većina njih se odvija na otvorenom , uz korišćenje dodatnih prostorija . Glavna prostorija za jogu i meditaciju gdje se ljudi okupljaju da bi vježbali , obično je prilagodljiva različitim potrebama . Da bi odredili njene dimenzije , koriste se dimenzije prostirke za jogu : 180cm x 60cm . Neke od ovih prostorija imaju malu platformu na kojoj se nalazi instruktor . Veoma je korisno , u pomenutim prostorijama predvidjeti police ili radne površine gdje ljudi mogu da ostave svoje stvari tokom časa ( boce za vodu , peškir , ćebe , papuče ). Obično ove prostorije imaju ogledala na jednom ili više zidova .
Pomoćne prostorije . Ne uključuju svi centri za jogu i meditaciju svlačionice . Međutim , ako postoji mogućnost , poželjno je organizovati ih tako da umivaonik bude povezan sa svlačionicom i odvojen od toaleta da bi se omogućio boravak više od jedne osobe istovremeno . Toaleti treba da se nalaze u blizini glavne prostorije , lako dostupni posjetiocima . Horizontalne komunikacije . Hodnici dobijaju veliki značaj u ovakvoj vrsti projekata . Oni mogu obuhvatati dodatne sadržaje , skladišne prostore , čekaonice , zone odmora , pa čak i recepciju .
Akustika . Postoji uvjerenje da u prostorijama za jogu i meditaciju treba da vlada potpuni mir . Ipak , ideja ovih disciplina je da se odvijaju uprkos okolnim šumovima . Šta više , preporučuje se izvođenje joge i meditacije na otvorenom , jer zvuci prirode podstiču vježbanje . Zatvoreni prostor može biti obogaćen zvucima prirode i unutrašnjim vrtovima sa cvijećem i fontanama koje privlače ptice . Početna ideja u projektovanju prostora za jogu i meditaciju je ostvarivanje i omogućavanje stalnog kontakta sa prirodom kroz zvuke prirode , strujanje vazduha , elemente vode , unutrašnje vrtove , cvrkut ptica itd .
Ventilacija : Tokom odvijanja joge i me-
103