PLANETA ŽIVOTA
oć... Zima. Oštri vjetar snažno je kucao o
vrata. Toliko jako da se mala Tennseja svaki
čas dizala iz kreveta. Stane, gleda i shvati da je
opet zima. Ta zla zima koja joj strah u kosti utjera. Dokle, pitala
se. I tako, mala Tennseja svake večeri tulumari pod mjesečevim
zracima. Svakoga dana, ako se to danom moglo nazvati, sjedne u
sićušni ćošak i razmišlja. Razmišlja o novom svijetu. Mašta o
životu ... I tako iz dana u dan ...
I tako iz dana u dan maštala je o svetu bez straha, mraka i
oštre zime. Jednog dana hrabro je odlučila da krene u potragu za
tim čudesnim svetom. Kada je izašla na ulicu, preplavilo ju je more
nepoznatih ljudi. Sa sobom je povela blistavog leptira koji joj je bio
uteha i jedini prijatelj u surovim danima mraka. Prvo što je
primetila bila je
svetlost. Zbog
straha od ljudi i
sunca, pobeže u
slepu ulicu.
Sakrivena među
odbačenim
stvarima, pronašla
je malu zarđalu
kutiju, koja joj je
bila zanimljivija od
ljudi.