Porezi, proračun, država, građani, društvo i gospodarstvo Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i | Page 30

Primjer 2. Ono što je dobro za pojedinca, to ga ne čini nesretnim. Ljubav ponekad pojedinca čini
nesretnim.
Primjer 3. Muzika oslobađa jer samo iznimne tvorevine oslobađaju.
U primjeru 1 jasno je da je konkluzija argumenta Protivnik sam pobačaja, a premisa (na što upućuje i
riječ zato što) Ne prihvaćam ubojstvo. Ono što se isto tako primjećuje jest da je navedeni primjer entimem, budući da je argument koji sadrži i jednu implicitnu premisu – Pobačaj je ubojstvo. Nadalje,
primjer 2 također je entimem budući da je konkluzija argumenta implicitna, odnosno nije eksplicitno formulirana. Konkluzija glasi: Ljubav ponekad nije dobra za pojedinca, tvrdnje Ono što je dobro
za pojedinca to ga ne čini nesretnim. i Ljubav ponekad pojedinca čini nesretnim. su premise argumenta.
Konačno, u primjeru 3 nastoji se dokazati tvrdnja da muzika oslobađa na način da se eksplicitno
navodi jedan razlog – Iznimne tvorevine oslobađaju, dok se drugi razlog (odnosno premisa) ne navodi
eksplicitno – Muzika je iznimna tvorevina. Dakle, primjer 3 također je primjer entimema.

Za one koji žele znati više
Razlikujemo deskriptivne (činjenične) i normativne (propisne) tvrdnje. Deskriptivne tvrdnje
opisuju stanje stvari, opisuju kakvo nešto jest. Normativne tvrdnje propisuju kakvo nešto treba biti. U filozofiji je ta razlika poznata kao razlika između jest (eng. Is) i treba (eng. Ought).
David Hume (1711-1776), škotski filozof, navodi razliku između deskriptivnih i normativnih
tvrdnji smatrajući kako ‘ne možemo tvrditi da nešto treba biti na osnovi onoga što jest’. Taj
je princip poznat pod nazivom Humeov zakon (ili Humeove rašlje30). George Edward Moore (1873-1958), engleski filozof, u svojoj knjizi Principia Ethica (1903) kritizira utilitarizam
prema kojem je dobro ugoda (ili korist, sreća, itd.). Prema Mooreu, ako kažemo: X je X, onda
je suvišno postaviti pitanje je li X zaista X, ali ako kažemo dobro je ugoda (ili korist, sreća, itd.)
onda je razložno pitati je li dobro zaista ugoda (ili korist, sreća, itd.) Taj Mooreov argument
poznat je pod nazivom ‘argument otvorenog pitanja’. U tom smislu jasno je da se činjenična kategorija (poput ugode, koristi, sreće) ne može identificirati s propisnom kategorijom
(poput dobra). Prema Mooreu (2009), dobro se ne može identificirati s niti jednom činjeničnom (ili prirodnom) karakteristikom – činimo li to, učinili smo ‘naturalističku pogrešku’.
Imajući u vidu sve navedeno, u konstrukciji argumenata valja voditi računa o tome jesu li nam
tvrdnje deskriptivne ili normativne jer postoji pravilo da ako je konkluzija normativna, onda
barem jedna od premisa mora biti normativna (ili Humeovim riječima: ‘ne možemo tvrditi
da nešto treba biti na osnovi onoga što jest’). Primjerice, sljedeći argument nije valjan, budući da su sve premise deskriptivne (u ovom slučaju jedna premisa), a konkluzija normativna:
Prirodno je imati djecu. (deskriptivna tvrdnja)
Dakle, treba imati djecu. (normativna tvrdnja)
30 Humeove rašlje je termin koji se odnosi, osim na distinkciju jest/treba i na (i) podjelu predmeta ljudskog uma na odnose ideja
i činjenice (Hume, 1988); (ii) determinističku dilemu (ako je sve determinirano, onda nismo slobodni, ako nije sve determinirano, onda je slučajno i opet nismo slobodni);

30

Kritičko mišljenje: Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja