Porezi, proračun, država, građani, društvo i gospodarstvo Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i | Page 171
Umjesto zaključka:
kritički pristup priručniku
U ovome poglavlju nastoji se usmjeriti pažnja na kritičko čitanje ovoga priručnika. Nakon što ste
pročitali priručnik postavite si pitanje jeste li čitajući i učeći kritičko mišljenje, priručniku pristupali
reproduktivno ili kritički. Naime, ukoliko ste teze zastupljene u priručniku mehanički i bez propitivanja prihvatili, vaš je pristup priručniku bio reproduktivan, u protivnom bio je kritički. Nastojeći u
vama razviti vještine kritičkog mišljenja i vjerujući u njegovu vrijednost, važno je istaći da se i teze
priručnika trebaju preispitivati i kritizirati, da u odnosu na njih treba razviti vlastiti stav te da treba
koristiti i prihvatiti one informacije koje ste razmotrili, vrednovali i smatrate vrijednima.
Teze iznesene u priručniku mogu se (i trebaju!) dovesti u pitanje i mnogi se s njima i neće složiti.
Primjerice, u priručniku se zastupa teza da je logika filozofska disciplina, da je kritičko mišljenje
filozofsko, itd. Razmotrite sljedeći dio teksta priručnika:
Kritičko mišljenje teži izbjegavanju pukog verbalizma, formalizma i reproduktivnog znanja, a usmjerava se na procese analiziranja, istraživanja
i preispitivanja. Sve je navedeno temeljna odlika filozofije. Dakle, kritičko
mišljenje je filozofsko.
Još k tome, dodaje se i sljedeće:
Težiti ostvarenju karakteristika kritičkog mišljenja znači priznati i pridati
važnost filozofiji i njenom pristupu svijetu.
Ove teze nisu samorazumljive i neprijeporno im možemo uputiti prigovore. Srž kritičkog mišljenja
nije davanje (točnog) odgovora, već proces propitivanja, aktivnost mišljenja i postupak vrednovanja.
Nadalje, metodološke okvire za analizu i kritiku predstavljene u ovome priručniku treba prilagoditi
sebi i određenom radu koji kritički analizirate ovisno o njegovu sadržaju i formi, a ne ga mehanički
primjenjivati i bez razmišljanja koristiti. Okviri su pomoćna sredstva kojih se ne treba ‘slijepo držati’, već i o njima treba kritički promišljati. Zadaća je okvira usmjeravati, voditi i potaknuti kritičkog
mislioca koji će pritom zadržati aktivnost, razvijati kreativnost i konačno izaći iz okvira.
Stavovi o kritičkom mišljenju i njegovoj važnosti izneseni u ovome priručniku su jasni. U priručniku je iskazan stav da je kritičko mišljenje iznimno važno iz više razloga koji se jasno iznose u
brojnim recima. No, dovesti u pitanje može se i stav pro kritičko mišljenje. Šalaj, primjerice, u radu
koji je uzet kao primjer dobroga rada rasprave postavlja pitanje o ‘pozitivnosti’ kritičkog mišljenja,
odnosno postavlja pitanje o tome možemo li programe koji propagiraju kritičko mišljenje smatrati
oblikom političke indoktrinacije:
Kritičko mišljenje: Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja
171