Porezi, proračun, država, građani, društvo i gospodarstvo Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i

idealno društvo i idealni građanin trebali izgledati. Drugim riječima, funkcija obrazovnih programa u demokratskim državama vrlo je slična onim u nedemokratskim: indukcija mladih ljudi u vrijednosti na kojima je utemeljen aktualni režim. Pitanje koje ukazuje na razliku jest: tko donosi odluku o znanjima, sposobnostima i stavovima koje putem obrazovnoga sustava treba prenijeti na mlade naraštaje? Drugim riječima, tko određuje obrazovnu politiku, shvaćenu kao ‘preskripciju djelovanja koja smjera na očuvanje ili izmjenu obrazovnih institucija i praksi’ (McLaughlin, 2000.: 442) ili, još kraće – tko određuje obrazovne ciljeve u nekoj zajednici? Da li tu odluku donosi politička elita bez konzultacije s obrazovnim ekspertima i ne vodeći računa o željama građana ili je obrazovna politika produkt javne rasprave u koju je uključen čitav niz aktera? U demokratskim političkim sustavima građani imaju mogućnost da obrazovanje akcentuiraju kao važno političko pitanje na temelju kojeg će odlučivati o izboru svojih političkih predstavnika. Tu je bitna razlika između demokratskih i nedemokratskih političkih sustava, razlika koja nam govori da u nedemokratskim sustavima obrazovanje i političko obrazovanje zapravo i ne mogu postojati. No, i u demokratskim sustavima postoji opasnost da određivanje obrazovne politike za sebe rezerviraju određene skupine profesionalnih reformatora i to najčešće pod izgovorom da obrazovanje treba depolitizirati. Na ovaj način želi se građane isključiti iz procesa donošenja obrazovne politike. Međutim, ako je politika djelovanje koje smjera na maksimiziranje zajedničkoga dobra, onda je obrazovanje par excellance političko pitanje jer je odluka o obrazovnoj politici zapravo odluka o zajedničkoj budućnosti. Proces poučavanja mladih u nekom društvu približavati će se idealu obrazovanja u mjeri u kojoj će određivanje obrazovne politike biti kooperativni napor političara, eksperata i zainteresirane javnosti. Ovako definiran proces usvajanja obrazovne politike omogućava nam da jasno razlikujemo obrazovanje i indoktrinaciju, odnosno političko obrazovanje i političku indoktrinaciju. Jasno izložite vaš krajnji zaključak. Primjer 4: Buchberger, I. (2007). Smisao seksualne perverzije, seminarski rad napisan za potrebe kolegija Filozofija seksualnosti na preddiplomskom studiju Filozofije. Smisao seksualne perverzije Uvod Što je seksualna perverzija? Je li razložno i opravdano određene seksualne sklonosti nazivati perverznima i što to točno znači? Štoviše, imamo li opravdane razloge određene pojedince nazivati pervertitima i na taj ih način negativno obilježavati? pitanja su koja se razmatraju u ovom radu. Kritičko mišljenje: Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja 147

Porezi, proračun, država, građani, društvo i gospodarstvo Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i | Page 147