Porezi, proračun, država, građani, društvo i gospodarstvo Priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i | Page 11

Kritičko mišljenje
1.1. Što je kritičko mišljenje?
Kritika dolazi od grčke riječi krino što znači lučiti, birati, suditi. Kritika je analiza, prosuđivanje i
vrednovanje nekoga predmeta1, postupka, djela, itd. (Klaić, 2007). Pritom, analiza, prosuđivanje i
vrednovanje ne moraju nužno imati za posljedicu negativan sud o predmetu u smislu Ovaj predmet
nije ispravan / lijep / pametan (ili Ovaj predmet je neispravan / ružan / glup.) Nerijetko u svakodnevnoj
uporabi riječ kritika ima upravo negativno značenje i odnosi se na isticanje negativnih elemenata
nekog predmeta, što dovodi do neprihvaćanja ili zaziranja od kritike.
Međutim, kritika2 u kontekstu suvremenog odgoja i obrazovanja ima svoju pozitivnu konotaciju.
Koncept nastave koji je njegovala tzv. stara škola3, u kojoj se od učenika zahtijevalo da mehanički
pamte propisani sadržaj bez sustavnog promišljanja o njemu, suvremena škola nastoji prevazići. Često se u suvremenom odgoju i obrazovanju susrećemo sa zahtjevima da se kod učenika
razvijaju vještine kritičkog mišljenja. Naime, kritičko mišljenje postaje imperativom suvremenog
svijeta (Pešić, 2003). Najmanje su dva razloga za navedeno: (i) suvremeno demokratsko društvo
pretpostavlja aktivne građane koji promišljaju, preispituju, vrednuju i donose odluke pa će u tom
smislu samo građani s razvijenim vještinama kritičkog mišljenja moći odgovarati zahtjevima suvremenog demokratskog svijeta; (ii) odlike su suvremenog svijeta izniman tehnološki napredak,
vrijeme brzih i stalnih promjena, izloženost pojedinca velikoj količini informacija i značajno povećanoj razini dostupnosti informacija koje nameću potrebu za aktivnim, promišljenim i preispitujućim, kritičkim pristupom.
Kritičko mišljenje, iako se često vezuje uz potrebe suvremenog svijeta, koncepte suvremenog odgoja i obrazovanja i slično, ima svoje utemeljenje u početcima razvoja društva. Sokrat (469-399
pr.n.e.) je razvio metodu poučavanja koja uključuje elemente kritičkog mišljenja. Prvi stupanj Sokratove metode poučavanja - ironija, uključuje dijalog putem kojeg ‘učenik’ biva suočen s vlastitim
neznanjem na način da se pokazuje kako je njegovo dosadašnje znanje nerijetko utemeljeno na
predrasudama i nepreispitanim tvrdnjama. Drugi stupanj - majeutika, uključuje dijalog u kojem
‘učenik’ pomoću ‘učiteljevih’ pitanja sam dolazi do spoznaje.4 Upravo su analiza tvrdnji, pronalaženje opravdanja za tvrdnje, uočavanje nedostataka pojedinih tvrdnji te aktivan odnos učenika prema
spoznaji elementi kritičkog mišljenja koje se razabiru u Sokratovoj metodi poučavanja.
1 Ovdje riječ predmet stoji za onaj entitet na koji je usmjeren neki proces (u ovom slučaju proces analize, prosuđivanja i vrednovanja). Dakle, ne samo na 'materijalne predmete'. Analiziramo, prosuđujemo, vrednujemo osobu, stvar ili događaj – to su, dakle,
predmeti. Uporaba riječi &VF