Porezi, proračun, država, građani, društvo i gospodarstvo Hrvatski porezni sustav | Page 6

i  oslovna jedinica nerezidenta je stalno mjesto poslovanja putem kojega inoP
zemni poduzetnik nerezident obavlja djelatnost u Republici Hrvatskoj, u cijelosti ili
djelomično. Poslovnom jedinicom inozemnog poduzetnika (nerezidenta) smatra se:
1. sjedište uprave,
2. podružnica,
3. poslovnica,
4. tvornica,
5. radionica,
6. rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom, ili bilo koje drugo mjesto iskorištavanja
prirodnih bogatstava,
7. gradilište, odnosno građevinski ili montažni projekt koji čine stalnu poslovnu jedinicu samo ako traju duže od šest mjeseci,
8. zastupnik inozemnog poduzetnika (nerezidenta) koji djeluje u njegovo ime u svezi
s bilo kojom aktivnošću:
8.1 ako ima i uobičajeno se koristi ovlastima za sklapanje ugovora u ime inozemnog poduzetnika, osim ako se poslovanje obavlja preko posrednika, glavnog
ili drugog zastupnika sa samostalnim statusom koji poslove inozemnog poduzetnika, nerezidenta, obavlja u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti
zbog čega se to mjesto poslovanja ne smatra poslovnom jedinicom, ili
8.2 ako nema ovlasti iz točke 8.1, ali uobičajeno drži zalihe proizvoda ili trgovačke
robe iz kojih redovito obavlja isporuke u ime inozemnog poduzetnika,
9. obavljanje usluga, uključujući savjetodavne ili poslovne usluge, ako isti ili povezani
projekt obavljanja usluga traje dulje od 3 mjeseca zaredom u bilo kojem razdoblju
od 12 mjeseci zaredom.
mjesto poslovanja inozemnog poduzetnika,
i 
nerezidenta koji u tuzemstvu:
1. koristi prostore samo za skladištenje, rastavljanje ili dostavu proizvoda ili robe,
2. drži zalihe proizvoda ili robe samo radi skladištenja, rastavljanja ili dostave,
3. drži zalihe proizvoda ili robe samo radi prerade od strane druge osobe,
4. drži mjesto poslovanja samo radi nabave proizvoda ili robe odnosno prikupljanja
informacija za sebe,
5. drži mjesto poslovanja samo za svoje pripremne ili pomoćne aktivnosti,
6. drži mjesto poslovanja za bilo koju kombinaciju aktivnosti određenih u točkama
od 1. do 5., pod uvjetom da opća aktivnost mjesta poslovanja, koja je posljedica te
kombinacije, ima pripremni ili pomoćni značaj.
i 
je, u pravilu, kalendarska godina. Iznimno, Porezna uprava može
na zahtjev poreznog obveznika odobriti da se porezno razdoblje i kalendarska godina
razlikuju, pri čemu porezno razdoblje ne smije prelaziti razdoblje od 12 mjeseci. Izabrano porezno razdoblje porezni obveznik ne može mijenjati 5 godina.
P
∆ orezno razdoblje je dio poslovne godine ako je razdoblje:

1. od početka poslovanja poreznog obveznika do kraja te poslovne godine,
2. od premještaja sjedišta ili upravljanja poslovima iz inozemstva u tuzemstvo do kraja
te poslovne godine,
3. koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do premještaja sjedišta ili upravljanja poslovima iz tuzemstva u inozemstvo,
4. koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do dana spajanja ili podjele,
5. koje se nastavlja na posljednju poslovnu godinu do otvaranja likvidacije ili stečaja,

 www.porezna-uprava.hr

Državni porezi