Milan Rakic (1876-1938) je pesnik srpske moderne cija se poezija prvenstveno definise kao impresionisticka. Njegov pesnicki opus nije velik, obuhvata samo 51 pesmu.
Celokupna Rakiceva poezija krece se oko tri teme - ljubav, misao o zivotu i smrti, otadzbina. U njoj je vidan uticaj pesnika francuske moderne, odnosno simbolista i parnasista.
LJUBAVNA LIRIKA
Veci njen deo direktno je upucen zeni i opisuje manifestacije ljubavi. Za Rakica zena je gospodja. Prema njoj ima razlicite stavove i osecanja: nekada se postavlja kao gospodar ("Ponosna pesma"), nekada je u zanosu, a nekada zasicen i otudjen ("Obicna pesma"). Ipak, iz svih tih pesama moze se iscitati misao: "u zeni voli sebe sama". Kada se u njegovoj ljubavnoj lirici pojavi pesimizam, korene mu treba traziti u mislima natopljenim strahom od starenja i gasenja zivotne energije i cula.
Preporuka za citanje: "Iskrena pesma", "Obicna pesma", "Ponosna pesma", "Ocajna pesma", "Ceznja",