J
OPTIMIST Film
edan od najvećih filmskih režisera
u istoriji filmske umetnosti, Sergej
Mihajlovič Ajzenštajn, je bio jedan
od prvaka režije koji su prigrlili
montažu kao način pričanja priče,
način manipulisanja vremena i
prostora povezivanjem jukstapozicija u scenama.
Ajzenštajn je rođen 23. januara 1898. u mestu Riga u Latviji.
Išao je u gimnaziju, matematički
smer, kako bi se pripremio za inženjersku školu, ali se istovremeno bavio glumom
dok je bio student u dečijoj pozorišnoj trupi. Godine 1915. upisao je Petrogradski institut civilnog inženjerstva, univerzitet koji je pohađao i
njegov otac. No ono za šta je podjednako pokazivao interesovanje kao i za inženjering, bili su
umetnost i pozorište. Tokom februarske revolucije 1917. Ajzenštajn je bio dobrovoljac u miliciji
a bio je i član inženjerskih jedinica Ruske armije.
U proleće 1918, nakon oktobarske revolucije
1917, priključio se i Crvenoj armiji. Njegov otac
je kontra tome bio pristalica Bele armije Rusije,
pa je tako svojevremeno i emigrirao. Godine
1920. Ajzenštajn je upisao Opštu Akademiju u
Moskvi, gde se pridružio prvoj radničkoj pozorišnoj trupi Proletculta gde se bavio dizajnom
kostima kao i scenografijom. Sarađivao je sa više
eksperimentalnih pozorišnih trupa u to vreme.
Pored uspeha u pozorišnim poduhvatima, Ajzenštajn je sa poletom prigrlio film kao medij
umetničkog izražavanja koji je na najbolji način
mogao da prikaže komunističke ideje i ideale.
Od samog početka svoje karijere kao režisera
zauzeo je teorijski pristup. Ideja obrade filmskog
materijala kako bi se ultimativno kreirao filmski
jezik izražavanja, postala je poznata kao ˝montaža˝.
Ovaj teorijski pristup filmskoj umetnosti može se jasno videti u prvom igranom Ajzenštajnovom filmu Štrajk˝ iz 1924. Iako je ˝Štrajk˝
baziran na agitprop pozorišnom komadu, niko
to ne bi ni primetio, pošto je sam film kroz Ajzenštrajnovu grozničavu filmsku maštu postao
simbol visceralne slikovitosti, montirane da postigne maksimalni uticaj na publiku. Naracija
filma je uglavnom izgubljena u napadu slikovitog izražaja, no uprkos tome, delo ostaje jedan
od filmova koji je sa sobom doneo tolika iznenađenja , u celoj istoriji kinematografije. I čak bi
50
www.optimist.rs
se ovenčao slavom najboljeg filma da upravo Ajzenštajnov sledeći film nije pokazao da je jedan
od najboljih filmova ikada napravljenih, a to je
film ˝Oklopnjača Potemkin˝ , zapaljivo remek
delo iz 1925. Linearniji narativ je dozvoljavao
nalet slika i takvu montažu filma koji su izazivali
emotivni naboj kod publike. Sniman sa preciznošću filmskog žurnala, film posvećen priči o
mornaričkoj pobuni u Odesi 1905. godine stvorio je jednu od najpoznatijih filmskih sekvenci u
umetnosti 21. veka: stepenice Odese se sigurno
nalaze među onima koje su najcitiranije, najimitiranije kao i najviše puta parodirane u istoriji
filmske umetnosti. Ajzenštajnov uspeh sa Potemkinom bio je momentalan i svetski. Ali su se
politički problemi nazreli već prilikom snimanja
njegovog sledećeg hita ˝Oktobar: deset dana
koji su potresli svet˝ iz 1928. U tom filmu čije je
snimanje započeto 1927, a kao omaž Oktobarskoj revoluciji iz 1917, Ajzenštajn je planirao
mnogo opširniji i razrađeniji scenario kojim bi
prikazao svoju teoriju ˝dijalektičke montaže˝ na
maksimalnom nivou. Međutim, do momenta
kada je snimanje filma završeno Staljinov režim
političke i kulturološke cenzure je stupio na
snagu, što je izazvalo i te kakav haos u sadržini
filma i njegovom krajnjem obliku. Kada je film
konačno prikazan 1928, već su se desile bitke
vojevane protiv kulturne birokratije i svaku je Ajzenštajn izgubio.