Optimist magazin | Page 48

U OPTIMIST FILM atmosferi i okolnostima mahom opšte uranilovke provakcije nikad dosta, a posebno kako ona dolazi u izvođenju osvedočenog i iskusnog provokatora. A to Piter Grinavej jeste. I otud i ovaj tekst i otud, što je daleko značajanije, i upravo film Pitera Grinaveja na otvaranju ovogodišnje Merlinke. I, zaista, kanda je svaka priča o Piteru Grinaveju i njegovom malo je reći bujnom i osobenom opusu na prvom mestu upravo priča o neutaživoj potrebi za provokacijom i provokaciji kao meri svih stvari. Naravno, ako u prvom naletu po strani (zarad ove i sličnih teza) ostavimo likovnost kao najupadljiviju komponentu u filmskom rukopisu nezaustavljivo-neumornog Grinaveja. I, nekako po pravilu, bez obzira koliko istrajno Grinavej svih ovih decenija istrajavao na jasnom i bučnom otklonu od pravila i kanona, njegovi filmovi prvenstveno počivaju na istoj mustri, narativnu ustrojenost i preglednost, nije ni čudo preciznije, na što skladnijem spoju naglašene li- što se iz naslova u naslov otvara brisan i plodan kovnosti i bezrezervne provokacije. I tako iz prostor za poigravanje uzusima i uslovljavafilma u film, iz dekade u dekadu. Do nekakve po- njima, što gotovo nužno vodi kao provokativnosti kao krunskoj meri u mikrokosmosu ovog bede. Grinavej je po vokaciji (i dubokom znamenitog umetnika današnjice. Istina je, umeo je Grinavej i da se priubeđenju) slikar/muralista, što, sva je prilika, brzo sasvim jasno biva i onima manje upuće- makne iole klasičnoj naraciji (recimo, u ostvarenima u njegovu biografiju i takozvane forma- nju Drowning by Numbers, Kuvar, lopov, njegova supruga i tivne godine. njen ljubavnik), poGrinavej, a što jeste stižući u tim nalekonstanta, uporno i Vidim ti provokaciju... na početku, na sredini tima kratkoročna ponajčešće sasvim i na kraju puta primirja sa filmskim beskompromisno, establišmentom i nastoji da filmski glavnotokovskim medij vrati što bliže festivalima koji baneretko zanemareštine arthouse filnoj likovnoj predismove ipak toriji i suštini mu. prijemčivijeg priZa Grinaveja je film piše: Zoran Janković stupa i izraza, ali bi očito slikarstvo i u tim slučajevima drugim sredstvima, bivao očit Grinavei otud proističe i jasan zazor od iole konvencionalnije postavljene jev poriv da utekne od uvreženog i opšte prihi u delo sprovedene filmske naracije. Kako u nje- vatljivog. Što se, pak, tiče, vizuelnog pristupa i govom filmskom svetonazoru vizuelna priroda stila na nivou okom sagledivog, Grinavej tvrdofilma neizostavno odnosi prevagu u odnosu na glava očitava vernost uticajima renesensnog sli- Piter Grinavej 48 www.optimist.rs