U
OPTIMIST FILM
atmosferi i okolnostima mahom opšte
uranilovke provakcije
nikad dosta, a posebno kako ona dolazi u
izvođenju osvedočenog i iskusnog provokatora. A to Piter
Grinavej jeste. I otud i
ovaj tekst i otud, što
je daleko značajanije,
i upravo film Pitera
Grinaveja na otvaranju ovogodišnje Merlinke.
I, zaista, kanda je svaka priča o Piteru Grinaveju
i njegovom malo je reći bujnom i osobenom
opusu na prvom mestu upravo priča o neutaživoj potrebi za provokacijom i provokaciji kao
meri svih stvari. Naravno, ako u prvom naletu po
strani (zarad ove i sličnih teza) ostavimo likovnost kao najupadljiviju komponentu u filmskom
rukopisu nezaustavljivo-neumornog Grinaveja.
I, nekako po pravilu, bez obzira koliko istrajno
Grinavej svih ovih decenija istrajavao na jasnom
i bučnom otklonu od pravila i kanona, njegovi
filmovi prvenstveno počivaju na istoj mustri, narativnu ustrojenost i preglednost, nije ni čudo
preciznije, na što skladnijem spoju naglašene li- što se iz naslova u naslov otvara brisan i plodan
kovnosti i bezrezervne provokacije. I tako iz prostor za poigravanje uzusima i uslovljavafilma u film, iz dekade u dekadu. Do nekakve po- njima, što gotovo nužno vodi kao provokativnosti kao krunskoj meri u mikrokosmosu ovog
bede.
Grinavej je po vokaciji (i dubokom znamenitog umetnika današnjice.
Istina je, umeo je Grinavej i da se priubeđenju) slikar/muralista, što, sva je prilika,
brzo sasvim jasno biva i onima manje upuće- makne iole klasičnoj naraciji (recimo, u ostvarenima u njegovu biografiju i takozvane forma- nju Drowning by Numbers, Kuvar, lopov,
njegova supruga i
tivne
godine.
njen ljubavnik), poGrinavej, a što jeste
stižući u tim nalekonstanta, uporno i
Vidim ti provokaciju... na početku, na sredini
tima kratkoročna
ponajčešće sasvim
i na kraju puta
primirja sa filmskim
beskompromisno,
establišmentom i
nastoji da filmski
glavnotokovskim
medij vrati što bliže
festivalima koji baneretko zanemareštine arthouse filnoj likovnoj predismove
ipak
toriji i suštini mu.
prijemčivijeg priZa Grinaveja je film
piše: Zoran Janković
stupa i izraza, ali bi
očito
slikarstvo
i u tim slučajevima
drugim sredstvima,
bivao očit Grinavei otud proističe i
jasan zazor od iole konvencionalnije postavljene jev poriv da utekne od uvreženog i opšte prihi u delo sprovedene filmske naracije. Kako u nje- vatljivog. Što se, pak, tiče, vizuelnog pristupa i
govom filmskom svetonazoru vizuelna priroda stila na nivou okom sagledivog, Grinavej tvrdofilma neizostavno odnosi prevagu u odnosu na glava očitava vernost uticajima renesensnog sli-
Piter Grinavej
48
www.optimist.rs