P
OPTIMIST Književnost
jer Paolo Pazolini je tokom
svog, relativno kratkog, života uspeo da bude režiser,
pisac, pesnik, scenarista,
dramaturg, lingvista, glumac, slikar, političar, novinar i kolumnista.
Pazolini je rođen
1922. u Bolonji. Otac mu je
bio aristokratskog porekla,
ali je veći deo nasleđa prokockao tako da je svoj položaj u srednjoj klasi održavao vojničkom
karijerom. Proslavio se kada je sprečio atentat
na Musolinija. Sa druge strane, Pazolinijeva
majka je bila seoskog porekla i radila je kao učiteljica.
Tokom prvih četrnaest godina Pazolinijevog života porodica se, što zbog potreba
očeve vojne službe što zbog bekstva od kockarskih dugova, često selila. Na kraju su se vratili u
Bolonju gde je Pazolini završio srednju
školu i upisao studije književnosti.
Tokom studija Pazolini sa
dvojicom drugova pokušava da pokrene pesnički list, ali zbog nestašice
papira taj pokušaj neslavno propada.
Tada je prvi put pomislio da bi mogao
da snima filmove, ali je tu ideju ostavio
za neka druga vremena. Nakon ovoga
o svom trošku izdaje zbirku poezije pisane dijalektom majčinog zavičaja. Interesovanje za dijalekat ostaće stalni
motiv njegovog kasnijeg stvaralaštva.
Međutim, ovaj put mu se to obilo o
glavu jer su fašisti, koji su tada vladali Italijom,
dijalekte smatrali nepatriotskim i neitalijanskim
tako da je štampa ignorisala izlazak ove knjige.
Kada je završio studije Pazolini počinje
da radi kao profesor. Postaje simpatizer i član
Komunističke partije za koju se u tom trenutku
činilo da je bila sposobna da preuzme vodeću
ulogu u antifašističkom pokretu i da preoblikuje
italijansko društvo suprotstavljajući se hrišćanskim vrednostima.
Verovatno je Pazolinijeva homoseksualnost uticala na to da ne ostane samo još
jedan anonimni profesor levičar. Dok je radio
kao nastavnik veoma predano je koristio usluge
iskusnih momaka, uličnih derana koji su za Pazolinija predstavljali otelotvorenje nevinosti i
44
www.optimist.rs
nesputanosti lumpenproleterijata neopterećenog ograničenjima buržoaskog morala.
Međutim, prvo ga lokalni sveštenik ucenjuje da
batali politiku inače će njegova profesorska karijera da nastrada zbog skandala. Nakon toga
Pazolinija prijavljuju karabinjerima kako je
nakon pijanke tokom vašara masturbirao sa trojicom momaka mlađih od šesnaest godina. Iako
su optužbe za širenje lošeg uticaja među omladinom i činjenje obscenih dela u javnosti odbačene, Pazolini je izgubio posao. Takođe je i
isključen iz Komunističke partije. Uprkos ovome
on se zaklinje da će ostati veran komunističkim
idealima. Budući da nikada nije bi partijski, već
angažovani intelektualac Pazoliniju nije teško da
održi ovo obećanje.
Sudski procesi protiv njega vodiće se do kraja života tako da će u periodu od 1950. do 1975. godine biti započeta trideset i tri procesa.
Nakon svega ovoga Pazolini se konačno seli u
Rim. Na početku živi u bedi i izdržava se dajući
Pjer Paolo Pazolini
Iskusni momci
piše: M. Aranđelović
privatne časove. Istovremeno piše i uključuje se
u kulturne krugove. Tri romana koja u tom periodu nastaju bave se temom adolescentskog
mladića. Romanom Iskusni momci ovu temu
razvija u rimskom kontekstu.
Kada je 1955. objavio roman Iskusni
momci Pazolinija i njegovog izdavača tužili su
sudu zbog povrede javnog morala. Napadali su
ga i politička levica i desnica. Iako su optužbe
odbačene, zahvaljujući i svedocima odbrane
među kojima su bila slavna književna imena
poput Moravije, Pazolini ostaje stalna meta tabloidne štampe.
Iskusni momci su prvi deo Pazolinijeve
trilogije u kojima govori o rimskom lumpenproleterijatu, ljudima sa krajnje margine društva,