O
OPTIMIST Događaji
dakle početi? Šta
reći? Više od 30
godina karijere i
10 turneja. Madona je kraljica
reinvencije i dalje
joj dobro ide. Turneja koja prati
njen
poslednji
album
Rebel
heart to i dokazuje!
Ako neku kupuje kartu za Madonin
koncert s namerom da sluša vrhunsko pevanje
dva sata, onda je mnogo naivan i glup. Ali za taj
novac, dobiće vrhunski performans. Bez preterivanja.
Nedavno sam bio u na njenom koncertu u Pragu sa nekim ko nije njen fan, niti poznavalac njene muzike (naravno, lomi kukom uz
njene pesme u diskoteci kao i uz bilo koju drugu
komercijalnu stvar), ko zna kako Madona izgleda, ali ne i šta može da očekuje za cenu karte
u vrednosti skoro trećine nezvanične plate u Srbiji. Vremešnu kraljicu popa gledao sam i ranije
uživo, ali Slobodan nije. Ja sam fan i moja glavna
briga bila je da li će otpevati i Who’s that girl?
Slobodanu da li će ožedneti tokom koncerta.
Ipak, nismo na koncertu u Kombank areni i
nema frižidera sa pivom ili vodom na 10 metara
od tebe.
Arena O2 u Pragu je velika. Velika je i
Madona. Ali Arena ne može da primi publiku u
punom kapacitetu, jer Madonina bina zauzima
veliku površinu. Posle 3 najprodavanije turneje
u istoriji, logično je da žena tolickog rasta i tolikog ega, ne bi da propusti šansu da taj skor poveća. Ipak je to šou koji mora da joj učvrsti tron
s kog druge ambiciozne pevačice pokušavaju da
je skinu.
- Je l’ ovo ista ona bina kao što smo gledali na
Youtubeu?
- Jeste.
- Meni izgleda malo.
A bina – nekako jednostavna. Kolika
god da je, videćemo sve. Stojimo na samom
kraju piste kojom će se Madona šetati. Dvorana
se puni i raste iščekivanje. I dok predgrupa, iliti
opening act nastupa, svi su nekako ravnodušni.
I prilično nestrpljivi da vide ženu kojoj se štošta
osporava zbog godina starosti. Ja čekam onaj
28
www.optimist.rs
momenat kad se svetla ugase i kad se salom
prolomi vrisak. Posle dva sata čekanja, konačno
taj trenutak. Mrak, vriska, histerija, zvižduci, blicevi i svetli ekrani mobilnih telefona, tenzija
raste. Počinje.
Trominutni setting the mood video na
video zidu širine koliko i cela bina. Dok svi vrište
i očekuju zvezdu večeri, igrači poput ratnika izlaze na scenu da dočekaju kraljicu. I eto je konačno – spušta se iz tavanice bine u kavezu od
ratničkih kopalja. Iconic. Imala je i boljih izlazaka
na scenu, ali Bitch, she’s Madonna. I već ne znaš
gde da gledaš, da li da se usredsrediš samo na
nju, na igrače ili na celu sliku. Prođe prva pesma,
druga je već mesecima hit – Bitch, I’m Madonna.
Demonstrira japanske borilačke veštine sa sve
lepezom u ruci. I mikrofonom, naravno. Malo
plajbek, malo stvarno provrišti. Sledi treća
pesma. Treća je bila i na prvom albumu. Raskomotila se, uzima gitaru i praši Burning up, u
heavy metal aranžmanu. Mi koji smo fanovi još
od 80-ih, urlamo svaki stih uglas. Sloba ne, ali ne
trepće.
A onda ne trepće više niko. U pratnji
četiri (ne)časne sestre počinje ples uz šipku.
Bitch, get off my pole! Oprobano – Madona i
provokacija verskim elementima. Dok ona stoji
na igračici koja se u horizontalnom položaju vrti
oko šipke, Holy water lagano prelazi u veliki
Vogue. Od partera, preko tribina do galerija, svi
nabrajaju: Greta Garbo, and Monroe, Deitrich
and DiMaggio… Sa svakim imenom, na video
zidu neki svetac iz najvećih slikarskih kompozicija renesanse i baroka. A onda Leonardova
Tajna večera oživljava na sceni. Svi su tu, u Ma-