poboljšana LGBT prava za promovisanje turizma
u Izraelu, u čemu ima pomoć nekih izraelskih
LGBT organizacija, ali i stranih saradnika poput
Majkla Lukasa koji je snimao film o položaju
LGBT populacije u Izrealu, a pritom je neprikriveni islamofob. Kritika takođe kaže da pinkwashingom Izrael prikriva kršenje ljudskih prava
Palestinaca, uključujući i gej Palestince. Ovaj
momenat može biti diskutabilan. Sukob Izraela
i Palestine traje čitav vek i da bi se razumeo
mora se uzeti u obzir i vreme pre Hamasa, pre
Šestodnevnog rata, Suecke krize, Drugog i
Prvog svetskog rata i dublje u istoriju. Nemoguće je, kao i u većini sukoba, odrediti apsolutno nevine i apsolutno krive i takvo
polarizovano posmatranje nema nikakav potencijal. Strašne stvari čine obe strane, Izrael sa svojom settlement politikom, tretiranjem izbeglica,
bombardovanjima unutar Izraela, ali i Libana i
Sirije, kao i Palestina sa terorističkim napadima
na Izrael u kojima stradaju civili, ali i u ostatku
Evrope (npr. Olimpijske igre 1972). Teško da bi
bilo ko mogao u potpunosti da stane na stranu
Izraela, kao i Hamasa, nit je uopšte jedna takva
jednostranost dobra. Takođe, jednostrano je i
plitko svako istupanje u korist LGBT prava (ili kritikovanje drugih zbog kršenja istih) proglasiti
pinkwashingom jer taj koji istupa ima druge
probleme. Svaka zemlja i svako društvo ima još
neke nerešene probleme osim LGBT pitanja, kao
što i u svakoj zemlji na kugli zemaljskoj borba za
LGBT prava nije u potpunosti završena. Ovakav
pristup unapred bi osujetio svaki pokušaj poboljšanja LGBT položaja jer je pinkwashing baviti se time kad imaš: azilante, crnce, nasilje u
porodici, korupciju, loše zdravstvo, opadanje nataliteta, problem državnih granica, ratno stanje...
lista ide u nedogled. Pitanje je da li se ti ostali
problemi guraju pod tepih. Slična situacija je sa
„rusofobijom“ i stavom da Amerika kritikuje
ruske zakone, a nije rešila LGBT pitanje u svim
saveznim državama. Pitanje je da li ga rešava?
Očigledno se bar radi na tome i to što nije svuda
savršeno ili što rasizam nije potpuno iskorenjen
ne znači da je „pinkwashing“ kritikovati Putinov
zakon i nasilje nad homoseksualcima. Ne vidim
takođe „pinkwashing“ ni u tome da Holanđani
Putinu mašu šarenim zastavama. Takođe, kada
su u pitanju pojedinačni političari, diskutabilan
je bio momenat kada je Obama izbacio trans
osobu iz Bele kuće. Odmah se njegovoj politici
prilepio termin „pinkwashing“ i proglašen je prikrivenim transfobom. Pitanje koje treba postaviti je: da li bismo mi tolerisali takvo ponašanje
u svojoj kući? Drugo bitno pitanje je: da li bi
Obama izbacio strejt muškarca koji se tako ponaša? Tek ukoliko je odgovor na prvo pitanje da,
a na drugo ne – možemo pričati o transfobiji.
Međutim, svakako treba osuditi superioran stav
koji je imao „budi srećan/a što sam te uopšte
udostojio toga da budeš ovde“ prizvuk, a koji
nije primeren jednom državniku.
Vodič kroz gej Srbiju
17
>>