Uskoro nakon toga udala se za vajara
Dona Gummera s kojim je i danas u
braku i s kojim ima četvoro dece.
Što se filmske karijere tiče,
Meryl je prvu veliku ulogu dobila u
filmu „Julia“ iz 1977, priči o prijateljstvu,
a sasvim moguće i romansi , između
spisateljice Lillian Hellman koju tumači
Jane Fonda, i žene po imenu Julia koju
u filmu igra Vanessa Redgrave, a u vreme pre
Drugog svetskog rata. Meryl je imala sporednu
ulogu jedne od Hellmanovih prijateljica i igranje
u ovom filmu ju je skoro isteralo iz filmske industrije zauvek. Ona kaže kako je morala da nosi
odvratnu periku i kako su reči koje bi ona izgovorila u jednoj prepravljali kao da ih je izgovarala u nekoj drugoj sceni i po njenom mišljenju
napravila je veliku grešku što je prihvatila tu
ulogu i zamalo je zauvek odustala od
glume.
Ali je zato već njen sledeći
film bio pravo umetničko delo koje je
dotaklo srca šire publike, ˝Deer Hunter˝. U tom filmu zaigrala je samo da bi
bila uz njenu ljubav, Cazalea, ali ispalo
je da joj je taj film i zapečatio sudbinu.
Njena fantastična izvedba uloge devojke tragičnog veteran Vijetnamskog rata, koga
je igrao Christopher Walken, donela joj je prvu
nominaciju za Oskara. A sledeće godine je i dobila Oskara za glavnu ulogu u izvanrednom
filmu o ljudskoj drami, „Kramer vs Kramer“ u
kome je igrala sa Dustinom Hofmanom, a u ulozi
žene koja se sa mužem od kojeg se razvela, parniči oko starateljstva nad sinom. Posle ovog
filma i „The French Lieutenant’s Woman“, po treći
put je radila sa režiserom Robertom Bentonom
na filmu „Still of the Night“ (1982), u kome je ona
sasvim moguće ubica koji uhodi svoje muške
žrtve. Nadigrala je samu sebe u dugačkom monologu propraćenom sa sve suzama, ali je čak i
tu ulogu pobila već sledećim fantastičnom ulogom u filmu „Sophie’s Choice“ (1982), u kome
igra istoimenu preživelu žrtvu iz koncentracio-
nog logora. U filmu je govorila i nemački i poljski
i akcentovani engleski i upravo scena u kome je
Sofija prisiljena da napravi izbor je jedna od najtežih scena ikada snimljenih u istoriji filmske
umetnosti. Meryl je za tu scenu rekla da ju je toliko potresla da nije mogla da nađe snage da je
snime po drugi put. A za tako nešto nije ni bilo
potrebe. Scena je bila bez premca, perfektna i
uloga joj je donela drugog Oskara.
Sledeće godine je bila nominovana za
ulogu aktivistkinje radničke unije, Karen Silkwood u filmu „Silkwood“ i od tada nije prošlo
ni pet godina a da ona nije bila nominovana za
Oskara. Sve u svemu, ona se do sad ovenčala sa
preko trista nominacija za različite filmske nagrade, preko polovine njih je i osvojila, i to je dostignuće nikada do sad nije zabeleženo.
Treba napomenuti da je bila nominovana za Oskara četiri puta za redom u periodu
njene karijere koja se smatrala ne tako plodnom,
tokom 1980-ih i 1990-ih, kada je snimala filmove
osrednjeg kvaliteta. U filmu „Out of Africa“ iz
1985. godine glumila je dansku baronesu Karen
Blixen, ali je akcenat kojim je govorila u filmu bio >>
Vodič kroz gej Srbiju
47