Čitava šatro ujdurma i teorije zavere
oko dve, ako mene pitate jako nebitne, pesme
bacila je u drugi plan i ubedljivo najbolju pesmu
na festivalu i apsolutnog favorita svih ljudi koje
poznajem – Francusku. Njihov predstavnik Amir
je jedna hodajuća harizma koja je ispunila čitavu
scenu iako je nastupao potpuno sam i sa jako
svedenim nastupom. Pesma je fantastična, a poruka spota genijalna. Za one koji nisu gledali,
spot pokriva jednu deceniju u kojoj prati život
dva glavna protagonista – devojke koja nakon
pretrpljenog nasilja ulazi u boks, sledeći napad
uspeva da spreči i postaje reprezentativka Francuske u ovom sportu i dečaka koji sanja o tome
da postane baletan, uprkos diskriminaciji prati
svoj san i na kraju postaje istaknuti umetnik.
Oboje razbijaju tradicionalne rodne uloge i daju
drugačiju perspektivu
i potpuno su ono što
Evrovizija inače predstavlja i potencira iz
godine u godinu. Što
se mene tiče, to je to.
Ful pekidž što bi rekla
JK.
Osim spota
francuskog predstavnika, kao i predstavnice čini mi se Malte
koja je LGBT aktivistkinja u svojoj zemlji,
nema previše društveno relevantnih
momenata ove godine. Jedini autovani
gej predstavnik je
Hovi Star iz Izraela koji je uspeo da se plasira u
finale iako je Izrael, kao inače i Francuska i još
neke zemlje, svake godine skrajnut u finalnom
skoru bez obzira na kvalitet pesme (nikad neću
oprostiti Evropi što „Golden boy“ prošle godine
nije bio makar u top5, ta pesma je definicija pravog doziranog evrovizijskog treša). Hovi Star je
inače preživeo i incident i diskriminaciju na aerodromu kada je posetio Rusiju u toku kampanje i bio šejmovan zbog svog izgleda. Istu tu
Rusiju koja je pretendovala na pobedu i čiji je
presamouvereni predstavnik uveravao novinare
da će LGBT populacija biti dobrodošla na Evroviziju u Rusiji i da neće biti nikakvih incidenata.
Poznajući situaciju u Rusiji, nema razloga da mu
ne verujemo. Hm, not.
Nedostatak gej relevantnih momenata nadomestili su Petra i Mans. Mans je neko
sa vrlo zanimljivom evolucijom stava kada je
LGBT populacija u pitanju. Od homofoba koji je
pretrpeo linč u svojoj
zemlji zbog netolerantnih stavova, do
evrovizijskog pobednika koji se simpatično poigrava sa
svojim statusom gej
ikone, pa tako u jednom od dijaloga između njega i Petre
stidljivo priznaje da
je imao dosta udvarača na ESC žurci, za
razliku od Petre kojoj
niko nije prišao. Produkcija je takođe pripremila i skeč sa
Ianom McKellenom i
Derekom Jacobiem
na koji je čak i Duška Vučinić ostala nema jer je
„neprijatno da prevodi dva ovakva glumca“.
Shvatićemo to kao kompliment.
Vodič kroz gej Srbiju
31