gramskih aktivnosti koje im one nude, jer je za LGBT pokret, a njega čine ljudi, važno da bude živ i dinamičan, da se razvija i raste i da sarađuje sa drugim društvenim pokretima sa kojima se prepoznaje. Iskreno, smeta mi što postoji taj neki razdor među organizacijama i aktivistima koji se bave LGBT pitanjima jer uvek postoji neko ko neće sa nekim da sarađuje iz nekih potpuno ličnih razloga. Takvi stavovi koče ceo pokret i zato su te inicijative mimo organizacija važne jer tu nema sujete i namere su čiste i iskrene. Ako želimo da pobedimo u borbi, protiv države i sistema, koju vodimo već preko 20 godina od kada postoji LGBT pokret, moramo da budemo složni, to je osnovno. Prvi maj je za mene uvek, nekako bio simbol jednog bunta poštenih i radnih ljudi, koji nisu pristali na to da ih drugi ponižavaju, i da im oduzimaju dostojanstvo. Kao lezbejka koja živi u Srbiji, osećam se tako. Uporno mi se pokušavaju oduzeti identitet i dostojanstvo, pravo na jedan normalan život, na život bez straha da će me neko ubiti ili prebiti na ulici zato što sam lezbejka. Želim život bez straha da ću biti otpuštena sa posla zbog toga što mi je šef homofobičan ili da me poslodavac neće zaposliti iz istog razloga. Takav život želim i za sve druge ljude, bilo da su oni LGBT ili pripadaju nekoj drugoj ugroženoj grupi. Mislim da su ljudi počeli da shvataju koliko je važan taj koncept solidarnosti, podrške. To možemo da vidimo iz primera kao što je prvomajski protest i izlazak LGBT ljudi na ulice zajedno sa radnicima ili na protestu „ Ne davimo Beograd“ gde sam videla puno ljudi iz naše zajednice koji su došli da pruže podršku protestu, i istakli su našu zastavu.
Na njih sam posebno ponosna. Koliko je važno da se LGBT zajednica pridružuje političkim i radničkim protestima? Širom sveta, ljudi se masovno udružuju u građanske pokrete sa jasnom namerom da ne žele kapitalizam, da ne žele partokratiju. Dolazi momenata kada će ona klasa obespravljenih ljudi na čelu sa radnicima, da preuzme da vodi ovaj svet u pravcu jednog boljeg društva. To društvo neće biti zainteresovano da vodi nove ratove, neće dozvoliti da bude politički indoktrinirano i manipulisano, u njemu neće postojati nacija, vera ni klasna podeljenost i biće sekularno. I sasvim je logično da se LGBT zajednica u tome prepoznaje i pridružuje toj borbi. Nadam se da naša deca neće voditi iste bitke koje mi sada vodimo i koje su vodili naši roditelji... kapitalizam, šovinizam, povampireni fašizam, već dugo se vrtimo u tom istom krugu. Znam da će nekima ovo zazvučati kao utopija, i odmahivaće glavom i reći će da jedno takvo društvo nije moguće, ali ja čvrsto verujem u to da je moguće. Potrebno je da zabodemo glogov kolac u srž svih ljudskih pohlepa i podeljenosti, jer oni koji su izgubili veru u proleterijat, što se desilo sa raspadom SFRJ oni su ti koji su izgubili i veru u budućnost i promene. Trenutno snagu levice u Srbiji vidim u manjim levičarskim partijama jer su iskrene u onome što rade. Brinu me lažni levičari, koje globalne korporativne elite forsiraju. To su oni preletači iz demokrata u levičare. Kapitalizam ima hiljadu ružnih lica. Uprkos tome, neki novi proleterijat, koji je naučio na svojim greškama iz prošlosti, se upravo budi... snažan i prkosan.
Vodič kroz gej Srbiju
25