P
OPTIMIST Zdravlje
vlju i ljubavlju usmerena ka osobi istog pola.
Le Fanu je uradio ono što su radili mnogi autori
posle njega. On je Karmilinu homoseksualnost
prikazao kao deo njene monstruoznosti i čudovišnosti. Sa druge strane iako Karmila jeste čudovište i ubica ona istovremeno očajnički i traži
ljubav i želi da je pruži Lauri.
Laura je veoma iznenađena kada Karmila prvi put pokaže znake ljubavi prema njoj.
Nije znala da žena može da oseća tako nešto
prema drugoj ženi. Čak pomišlja da je Karmila
maskirani dečak. Međutim, ona se ubrzo prekida otpor i prepušta se Karmilinim nežnim rečima.
Autor čitaocima ostavlja da odluče da
li je Laurino prepuštanje ljubavi druge žene posledica vampirske hipnoze ili deo slobodne
volje.
Čak i nakon što sazna za Karmilin vampirizam i njenu odgovornost za smrt velikog
broja ljudi Laura i dalje gaji oprečna osećanja
prema njoj. U njenim sećanjima Karmila se pojavljuje čas kao razigrana, opuštena, prelepa devojka, a nekada kao prevrtljivi zlotvor.
Na svega sedamdeset stranica Karmila uspeva da napakuje mnogo strave, složenog narativa i ambivalentne moralnosti. I danas
je vredi pročitati kao deo zametka horor žanra,
ali i kao deo književnosti koji portretiše ženske
odnose koji prevazilaze granice ustaljenog patrijarhata.
58
www.optimist.rs
arovi svoju ljubav krunišu
stvaranjem novog života, a
neprikosnoveno
pravo
svake osobe jeste da se
ostvari kao roditelj. Kod heteroseksualnih parova, ta
želja se u najvećem broju
slučajeva, ukoliko postoji
problem sa začećem može
ispuniti uz pomoć postupaka vantelesne oplodnje.
Kada se o radi o gej parovima, situacija u Srbiji, je nažalost drugačija. Iako
zdrave, gej majke se u Srbiji ne mogu ostvariti
kao roditelji, jer još uvek ne postoji banka reproduktivnih ćelija.
Zakonodavstvo u Srbiji, jeste prepoznalo potrebu za formiranjem banke semenih i
jajnih ćelija, ali ne i sam program donatorstva.
Naime, iako postoji u Zakonu, za sada se u realnom vremenu nije učinilo ništa u cilju formiranja
ovih ustanova. Po pravilu, banke reproduktivnih
ćelija i postoje sa ciljem da se osobama koje nemaju partnera omogući da postanu roditelji, ili
kao ispomoć parovima kod kojih ne postoji rezerva reproduktivnih ćelija koja se može iskoristiti u postupcima vantelesne oplodnje.
Kako se radi o veoma složenom sistemu, koji obuhvata ne samo prikupljanje donatorskih ćelija, skladištenje, već i sistem
apliciranja parova, transfera ćelija, praćenja
osoba koje su deo donatorskog programa u
smislu dobijanja informacija o toku i ishodima
postupaka biomedicinski potpomognutog
oplođenja, kao i ispunjavanja svih zakonskih i
etičkih principa koji se vezuju za ovu oblast, ne
zna se kada će ovaj sistem zaživeti. Za sada se
gej parovi odlučuju da svoju šansu za roditeljstvom potraže negde van Srbije, gde je program
donatorstva semenih ćelija omogućen. Imajući
u vidu da je u pripremi novi zakon kojim će se
ovaj aspekt uskladiti sa evropskim zakonima u
ovoj oblasti, možemo očekivati da će doći do
pomaka i da se više šansa za roditeljstvom neće
tražiti van granica Srbije.
U medicinskom smislu, žene koje žele
da se ostvare kao majke mogu se odlučiti na
jedan od tri vidova potpomognute oplodnje:
putem inseminacije sa donatorskim semenom,
putem postupaka vantelesne oplodnje takođe
sa donatorskim semenom, ili putem transfera