HOPTIMIST Književnost uan Gojtisolo je rođen 1931. godine u baskijsko-katalonskoj porodici srednje klase. Majka mu je ubijena kada su frankisti bombardovali Barselonu, dok su njegovog oca, kao zakletog antikomunistu i lojalnog Franku, uhapsili republikanci. „ Moja porodica je uhvaćena u unakrsnoj vatri“, govorio je kasnije o tome Gojtisolo.
Imao je osam godina kada ga je seksualno zlostavljao deda po majci. Iako ga „ nije silovao, već samo pipkao“, izrazito homofobični Gojtisolov otac primorao je dedu i babu da napuste njihov dom. Mali Gojtisolo, i kao žrtva, oseća sažaljenje prema dedi, a sebe doživljava kao jednog od saučesnika u njegovom progonu.
Zbog svojih marksističkih stavova, agnosticizma i seksualne ambivalentnosti bio je u stalnom sukobu sa ocem i nikada mu se nije autovao. „ Bio sam suprotnost svih njegovih očekivanja“, govorio je Gojtisolo. „ On je bio katolik i monarhista.“
Pohađao je jezuitsku školu i zbog toga sebe smatra samoukim. Nakon završetka prava počinje da piše i objavljuje svoja prva dela. U Španiji se ne oseća slobodnim i odlazi u Pariz. Tamo je, radeći kao urednik u izdavačkoj kući, postao svojevrsni „ književni kanal“ koji je povezivao Latinsku Ameriku sa Evropom. Smatra se da je u velikoj meri „ odgovoran“ za upoznavanje Evrope sa latinoameričkim magičnim realizmom.
Na Kubi se razočarao u komunističku revoluciju kada je video represiju prema afričkim religijama, cenzuru i progon homoseksualaca. Prekida i veze i sa španskim komunistima kada uviđa da će Frankov režim pasti ne zbog njihovih napora, već zbog stihijske modernizacije zemlje.
Iako je u Parizu upoznao mnogo pisaca, od Sartra do Hemingveja, Žana Žene smatra svojim „ više moralnim, nego književnim“
52 www. optimist. rs mentorom. Žene ga je podstakao da istražuje sopstvenu biseksualnost. Prilikom njihovog prvog susreta Žene ga je pogledao i kratko prokomentarisao „ Ti si peder, zar ne?“.
Gojtisolo koji je oduvek prezirao „ tradicionalnu žensku pasivnost“ uranja u mračni( polu) svet barova i kafana sirotinjskog kraja Barselone u potrazi za lučkim radnicima. „ Moja seksualnost nikada nije bila usmerena ka buržoaziji. Nikada me nisu privlačili vaspitani ljudi sa kravatama. U Španiji nisam pronašao onaj tip muškarca koji me je privlačio već tek u Parizu, u arapskim kafeima u kojima sam bio jedini Evropljanin.“
Otkrio je da ga privlače „ grubi, suncem opekli sinovi“ islamskog pojasa od Maroka do Pakistana. Gaji simpatije prema nepismenim i manje obrazovanim ljudima. „ Imam prijatelje među piscima koji su homoseksualci, ali ovde se radi o potrebi da budem sa nekim ko je sasvim drugačiji. Socijalne razlike imaju istu važnost u privlačnosti kao i polne.“ Kao Pazolini, Žene tako i Gojtisolo svoje seksualne žudnje zadovoljava u zemljama Trećeg sveta. Međutim on svoj erotski
Prognan sa svih strana Huan Gojtisolo
Piše: M. Aranđelović
impuls razvija i kroz politički aktivizam i inovacije u literaturi. Veruje u anarhističku moć seksualnosti da zahvaljujući svojoj žudnji za telima razbija sterilne klasne granice. Ona postaje glavna komponenta njegove etike i književnih dela. Seksualnost doživljava kao oružje u borbi protiv Španije koja ga je odbacila. U romanima uspostavlja vezu između političke i seksualne moći, heteroseksualnost poredi sa kapitalizmom i moći, a homoseksualnost sa pobunom protiv zakona.
Takav je i roman „ Prognan sa svih strana“ koji je sve samo nije konvencionalan.