Eddijem. Međuvreme je bilo blagonaklono prema svima – Domov restoran fino napreduje, Agustin se skrasio kraj Eddija i našao stabilno uposlenje u svetu vizuelnih umetnosti, Richie je u postojanoj vezi sa Bradyjem, a Doris ozbiljno razmišlja o trudnoći i potomstvu. Naravno, Patrick se snašao i na novoj adresi, napredovao je na poslu i gotovo u potpunosti preboleo verolomnog Kevina. To je ono što saznajemo već u prvih desetak minuta ovog( inače, 85- minutnog) filma, a Patrickov povratak potom izaziva tihu ali osetnu i dalekosežno značajnu buru ponajpre u njegovom intimnom životu. Skoro venčanje i povratak na staro, pa bio on i privremen, nimalo iznenađujuće, izrodiće i sijaset pitanja koja ionako predugo čekaju zadovoljavajući, precizan i iskren odgovor – da komponovana i raskadrirana pričaonica, satkana od zanimljivih dijaloških razmena i hrabrosti da se pod upitnik stavi i ono što instinkt govori da je najbolje sačuvati u stanju neizrečenog. Svemu pomenutom treba dodati i rediteljsko samopouzdanje, poletan glumački ansambal( svi stari znanci su nanovo na okupu), ali prvenstveno nedvosmislenu i cinizmom neuprljanu i osakaćenu emotivnost. Ovo je i dalje priča o dovoljno upečatljivim duševnim stanjima, turbulencijama i nesigurnostima ljudi koji drže do moći i značaja emocija, a pri tom se svi do poslednjeg daju podvesti pod korpus običnih i ljudi od krvi i mesa. I da naglasimo možda očigledno – i Looking – The Movie prati izvrstan izbor muzike( pomenimo samo Automatic, taj malo je reći nezaboravan klasik
li Kevin zbilja pluskvamperfekat kao takav, zašto Patrick i Dom nikada nisu bili par, šta je ostalo od nekadašnjeg zanosa životom i mogućnostima, kako sagledati i prilagoditi se neumitnim promenama i unutar vlastitog identiteta, gde je Richie u svemu tomu...
Kako je već i filmoljubivim vrapcima na grani poznato, Looking( i serija i sada ovaj TV filmski konac koji delo krasi) mnogo toga duguje reditelju Andrewu Haighu i njegovom izvanrednom filmskom debiju, dragulju zvanom Weekend, prikazanom na Merlinka festivalu 2011. godine. A ta veza i to nasleđe još su očigledniji na uzorku ovog oproštajnog filma, verovatno, i na konto same minutaže i ipak striktno filmskog ustrojstva i dramaturgije završetka Looking priče. U tom smislu, Looking – The Movie je filmična, dinamična i nadahnuto
The Pointer Sisters i Hood Perfume Geinus), a Pattrick( u, gle čuda, ponovo maestralnom tumačenju Jonathana Groffa) opravdao je titulu najbolje koncipiranog, napisanog i odglumljenog gej lika u televizijskoj ponudi na uzorku, recimo, poslednjih dvadeset godina barem.
Bilo je mnogo( s puno prava) uznemirenih i srditih kada je obznanjeno da Looking završava svoj premijerni TV život posle te odlične druge sezone i samo 18 epizoda, ali ipak, ako ćemo pošteno i hladne glave, i ovaj filmski završetak na kraju se pokazao kao dostojanstven, vredan i značajan dar. Da se poslužimo za kraj tom neprolaznom američkom fascinacijom – closure ostaje closure, nužan i smislen, a Looking – The Movie učinkovit closure jeste.
Vodič kroz gej Srbiju
45