P
OPTIMIST Intervju
očetkom jula na trećem
izdanju
Bašta
Festa,
festivalu kratkog igranog
filma u Bajinoj Bašti,
prikazan je i film Šake,
autorke Jasne Nanut (iz
Hrvatske).
Regionalni
queer film u njenim
Šakama napokon je dobio
optimum optimuma i
snevani
cilj
–
konsekventan,
zanatski
kompetentan, emotivan i zaokružen film na
prepoznatljive trope iz queer (i ne samo quuer)
života. Otud i ovaj razgovor sa Janom Nanut,
koscenaristkinjom i rediteljkom tih i takvih Šaka.
Kako ste došli baš do ove priče i te teme
za Šake?
U to vrijeme bila sam pod dojmom francuskog
filma Neznanac na jezeru Alaina Guiraudiea, koji
me idejno i koncepcijski oborio s nogu
šabrolovskom atmosferom i bizarnim setingom
nudističke gej plaže. Plus, Dado (glavni glumac
i scenarista) i ja smo u to vrijeme bili nakačeni
na HBO-ovu seriju Looking, koja se događa u gej
miljeu u San Francisku. Shvatili smo da kod nas
nitko još nije napravio ozbiljan film u kojem su
svi likovi gej, a da nisu karikirani, feminizirani ili
stereotipni, da nemaju podignut mali prst i ne
nose roze, da se ni po čemu osobitom ne
razlikuju od heteroseksualnih likova. Spomenuti
film i serija ne bave se problematikom gej,
lezbijske ili transseksualne populacije već
njihovim lajfstajlom. To nas je privuklo, htjeli
smo napraviti tako nešto. Sjeli smo i krenuli od
sebe, pretresali smo vlastita iskustva iz
ljubavnog života. Onda smo došli do zajedničke
teme, a to je da je većina nas u jednom trenutku
bila ostavljena bez objašnjenja. I taj osjećaj kad
te netko odbaci, a da ti nije rekao zašto, je
grozan. Danas za to postoji i termin, ‘ghosting’,
kad ti se partner pretvori u duha, prestane se
javljati. I tako smo odlučili napraviti priču o
frajeru koji se pokušava oporaviti od takvog,
neočekivanog prekida.
Da li je pisanju scenarija prethodilo
istraživanje prilka u gej životima mlađih
muškaraca u Hrvatskoj i na ovim
prostorima?
I Dado i ja imamo puno gej prijatelja pa smo već
bili dobro upućeni u njihov lajfstajl. Postavljali
42
www.optimist.rs
smo nekima od njih dodatna pitanja, posebice
u vezi korištenja Grindra, za koji sam znala
jedino iz Lookinga. Iznenadilo me koliko je
popularan i kod nas. U principu nisam
ljubiteljica takvog upoznavanja jer sam
romantičarka u duši, a Grindr se podosta svodi
na ‘mesnicu’. Ali, razumijem da se čovjek
ponekad nađe u situaciji da mu baš to treba –
površan odnos, da bi isprao gorak okus
prethodne veze, resetirao se, ili bar na kratko
zaboravio na usamljenost. I uvijek, naravno,
postoji ta nada da će ta neopterećenost možda
dovesti do dublje, kvalitetnije, konkretne veze,
ili neće. Ako neće, nema veze, ideš dalje.
Budući da je glavni glumac, Dado Ćosić,
naveden je i kao autor priče ovog filma,
kako je tekla saradnja sa njim na oba
plana – scenarističkom i glumačkom?
U scenarističkom smislu, našli bismo se i
uspoređivali međusobna ljubavna iskustva, ali
ona loša, razočaravajuća. Onda bih ja sjela i
preobličila to u scene. Pa bih mu to poslala, pa
bismo komentirali, nadograđivali. I tako malo po
malo. Mislim da smo na kraju snimali po 21.
verziji scenarija. Novi draftovi rađali su se do
zadnjeg trena. U glumačkom smislu, proces je
bio uobičajen. Isprobavanje u svim smjerovima
dok ne ubodemo onaj pravi. Osjetljive scene,