OPTIMIST Intervju
N
a ovogodišnjoj Nedelji ponosa imaćete
prilike da uživate u
maestralnim i provokativnim fotografijama Nikola Đukića,
umetnika iz Novog
Sada. To je bio povod
da porazgovaramo sa
ovim umetnikom, čije
radove smo objavljivali u ranijim brojevima „Optimist“ magazina.
Često se govori kako je Novi Sad tolerantan grad. Da li je to istina?
Od nedavno se za Novi Sad govori da je grad tolerancije i ljubavi... Verujem da to zaista i jeste
tako. Nikada mi se nije desilo da doživim neku
neprijatnu situaciju. Mada čuo sam za neke slučajeve, ali to nisu bili meni bliski ljudi pa nemam
osećaj ugroženosti. Ono što me više
brine je neka vrsta autonetolerancije koju gejevi često ispoljavaju
jedni ka drugima ili čak sebi. Mislim
da je to veći problem ali da se o
njemu ne govori toliko, jer dokle
god neko ne prihvati sebe ne može
da očekuje ni od drugih ljudi da
bude prihvaćen.
Kako se gejevi u Novom Sadu
upoznaju i druže?
Putem aplikacija za upoznavanje. To
je najlakši način jer smo svi umreženi i svi smo postali androidi i svi
38
www.optimist.rs
gledamo u telefone i očekujemo neke poruke i
pozive. Naravno, postoje i staromodni načini
upoznavanja u gay friendly kafeima.
Šta želiš da nam poručiš svojim fotografijama?
Kao neko ko se bavi stvaralaštvom, pre svega
istražujem samog sebe i svojim radovima dajem
smisao svom postojanju i prenosim svoja saznanja putem različitih medija (fotografija, crtež,
muzika, video). Zavisno od koncepta, svaki rad
ima drugačiju poruku. Ono sto me najviše inspiriše i što bi u globalu moglo da se stavi u jedan
celokupni koncept je lepota različitosti i nesavršenstva.
Koliko je teško naći modele?
Ranijih godina je bilo teže naći modele, jer su se
ljudi pomalo plašili mojih ideja. Zbog toga sam
počeo da eksperimentišem sa sobom kao modelom. Kasnije su se takvi eksperimenti svideli
nekim ljudima pa su počeli da se javljaju. Obzi-
Ne podilazim sudu javnog mnjenja
Nikola Đukić
Razgovarao: Predrag Azdejković