K
OPTIMIST Ispovest
onačno sam prošla kroz
cilj u ovom maratonu od
tranzicije.
Sam
proces
počeo je odlaskom kod
psihijatra na Odeljenje za
transrodna stanja Kliničkog centra Srbije, tačnije
formalni deo. Neformalni
deo - uzimanje hormona
na svoju ruku mesec dana
ranije. Imala sam već dovoljno godina i htela sam nekako da ubrzam
proces. Odlaskom u penziju počela sam da
živim u rodu kako sam se osećala - kao žena.
Moja situacija prolaska kroz tranziciju je bila
malo specifična. Neki ustaljeni put je odlazak
kod psihologa i psihijatra nekih godinu do
dve, ako se steknu uslovi dobija se pismo preporuke za prelazak na hormonski tretman još
godinu dana. Paralelno sa njim ide i real life
test gde osoba živi non stop u rodu kako se
oseća i na kraju, kad je endokrinolog ispitivanjima proverio da je telo spremno za hiruršku
intervenciju pristupa se samoj intervenciji.
Pre toga psihijatar vodič i još jedan nezavisni
psihijatar daju pismo preporuke
za operaciju.
Moj kompletan postupak trajao je ukupno oko 16-17
meseci zaključno sa operacijom.
Hirururški deo je bio 23.
maja ove godine.
U operacionu salu sam
ušetala kao na plažu, jer sam bila
čvrsto rešena da pređem i taj zadnji stepenik i budem kompletna
žena. Neka doza treme je postojala jer uvek postoji rizik, ali uverena u stručnost našeg tima na
čelu sa prof. Đorđević Miroslavom prepustila
sam se i nisam razmišljala o nekim negativnim posledicama. Veoma je bitno kada se psihički pripremite na taj fizički bol nakon
operacije, pa vam on na kraju bude i normalan i veoma lako podnošljiv, praktično neosetan. Tome je doprinela i nega medicinskog
osoblja u UDK „Tiršova“ za koje imam samo
reci hvale.
Meni je ova operacija značila
mnogo! Prvenstveno jer taj glavni atribut koji
vas u fizičkom smislu čini ženom je sad tu i
ono što je najbitnije naglasiti funkcionalan je.
Drugo, a ne manje bitno je to da završetkom
hirurškog dela stičete „zakonsko“ pravo da
promenite sva dokumenta i da se konačno i
formalno pravno priznate kao žena. Osećaj
sreće je neizmeran.
Pri izlasku iz bolnice i napuštanju
bolničkog kompleksa prvo što sam uradila,
prekrstila sam se i počela da plačem od sreće
da me nisu mogli zaustaviti. Samo ona osoba
koja je kroz sve to prošla može to da shvati!
Konačno sebe mogu shvatiti kao kompletnu.
Jeste jedan identitet pravno ugašen, ali to
sam opet nekako ja, samo kompletnija i srećnija!
Prva pomisao nakon buđenja bila je
da li je sve u redu i da li je operacija uspela.
Puna radoznalosti, a još ošamućena od anestezije otkrila sam prekrivač da vidim šta se
dešava ispod i kada sam videla zavoje, kateter, osetila sam spokoj i čekala nekog od doktora da uđe u sobu da ih radoznalo ispitam.
Kompletna žena
Kraj tranzicije
26
www.optimist.rs
Piše: Helena Vuković
Osećaj ne mogu rečima opisati. U tim uslovima kada ste prikovani za krevet, priključeni
na infuziju praktično nepokretni, bol je totalno sekundarna stvar. Osećaj sreće koji vas
obuzima nadjačava sve drugo.
Nakon operacije mnogo ljudi mi je
slalo, a i danas šalju poruke podrške i želje za
brz oporavak. Godi ta pažnja. Neki se godi-