Optimist magazin 030 - avgust 2016. | Page 26

K OPTIMIST Ispovest onačno sam prošla kroz cilj u ovom maratonu od tranzicije. Sam proces počeo je odlaskom kod psihijatra na Odeljenje za transrodna stanja Kliničkog centra Srbije, tačnije formalni deo. Neformalni deo - uzimanje hormona na svoju ruku mesec dana ranije. Imala sam već dovoljno godina i htela sam nekako da ubrzam proces. Odlaskom u penziju počela sam da živim u rodu kako sam se osećala - kao žena. Moja situacija prolaska kroz tranziciju je bila malo specifična. Neki ustaljeni put je odlazak kod psihologa i psihijatra nekih godinu do dve, ako se steknu uslovi dobija se pismo preporuke za prelazak na hormonski tretman još godinu dana. Paralelno sa njim ide i real life test gde osoba živi non stop u rodu kako se oseća i na kraju, kad je endokrinolog ispitivanjima proverio da je telo spremno za hiruršku intervenciju pristupa se samoj intervenciji. Pre toga psihijatar vodič i još jedan nezavisni psihijatar daju pismo preporuke za operaciju. Moj kompletan postupak trajao je ukupno oko 16-17 meseci zaključno sa operacijom. Hirururški deo je bio 23. maja ove godine. U operacionu salu sam ušetala kao na plažu, jer sam bila čvrsto rešena da pređem i taj zadnji stepenik i budem kompletna žena. Neka doza treme je postojala jer uvek postoji rizik, ali uverena u stručnost našeg tima na čelu sa prof. Đorđević Miroslavom prepustila sam se i nisam razmišljala o nekim negativnim posledicama. Veoma je bitno kada se psihički pripremite na taj fizički bol nakon operacije, pa vam on na kraju bude i normalan i veoma lako podnošljiv, praktično neosetan. Tome je doprinela i nega medicinskog osoblja u UDK „Tiršova“ za koje imam samo reci hvale. Meni je ova operacija značila mnogo! Prvenstveno jer taj glavni atribut koji vas u fizičkom smislu čini ženom je sad tu i ono što je najbitnije naglasiti funkcionalan je. Drugo, a ne manje bitno je to da završetkom hirurškog dela stičete „zakonsko“ pravo da promenite sva dokumenta i da se konačno i formalno pravno priznate kao žena. Osećaj sreće je neizmeran. Pri izlasku iz bolnice i napuštanju bolničkog kompleksa prvo što sam uradila, prekrstila sam se i počela da plačem od sreće da me nisu mogli zaustaviti. Samo ona osoba koja je kroz sve to prošla može to da shvati! Konačno sebe mogu shvatiti kao kompletnu. Jeste jedan identitet pravno ugašen, ali to sam opet nekako ja, samo kompletnija i srećnija! Prva pomisao nakon buđenja bila je da li je sve u redu i da li je operacija uspela. Puna radoznalosti, a još ošamućena od anestezije otkrila sam prekrivač da vidim šta se dešava ispod i kada sam videla zavoje, kateter, osetila sam spokoj i čekala nekog od doktora da uđe u sobu da ih radoznalo ispitam. Kompletna žena Kraj tranzicije 26 www.optimist.rs Piše: Helena Vuković Osećaj ne mogu rečima opisati. U tim uslovima kada ste prikovani za krevet, priključeni na infuziju praktično nepokretni, bol je totalno sekundarna stvar. Osećaj sreće koji vas obuzima nadjačava sve drugo. Nakon operacije mnogo ljudi mi je slalo, a i danas šalju poruke podrške i želje za brz oporavak. Godi ta pažnja. Neki se godi-