Teatar Le Studio je novije, intimno i
više nego autentično pozorišno mesto u srcu
Beograda, na Dorćolu. Mala scena, gde gotovo
nestaje klasična razlika između gledaoca i glumaca. Mladi i kreativni autorski tim, predvođen
rediteljem Žan-Batistom Demarinjijem već četiri
godine se trudi da publici da jedan poseban i
nesvakidašnji ugođaj. „Kabare Čikago“ njihova
najnovija produkcija koja okuplja izuzetne
mlade stvaraoce i njihov svakako najzahtevniji
poduhvat. Napravili su mjuzikl vodvilj na maloj
sceni i dali potpuni intimni ugođaj publici. Sintisajzer i truba su sasvim dovoljni da muzički iznesu predstavu. Songovi na engleskom su
sjajno uklopljeni sa dramskim delovima na srpskom jeziku. Duhovit i ironični kabare vodvilj o
prolaznosti slave i grotesknosti medija u društvu
željnom krvi i skandala. Zavaljeni u kauč, dok pijete piće u domaćem, a svakako neobičnom ambijentu. Ovo je predstava za veliku decu, ima
puno scena sa polunagim i zgodnim devojkama
koje svakako ne promovišu tradicionalne vrednosti. A sve opet umetnički na dosta visokom
nivou posvećeno. Zvezda večeri je svakako drag
performerka Dekadenca.
Jugoslovensko dramsko pozorište je
jedna od najeminentnijih pozorišnih ustanova
kod nas. Danas, među retkima koje angažmanom velikih reditelja današnjice doprinosi raz-
voju umetničkih sloboda, kreacija i društvenog
angažmana u najznačajnijim dramskim stranim
i domaćim tekstovima. „Uobraženi bolesnik“
Molijera u režiji velikog Jagoša Markovića doneo
je jedno drugačije - savremeno čitanje ovog klasičnog teksta. U veoma bogatoj produkciji, sjajnim kostimima, nesvakidašnjoj scenografiji i u
sjajnom ansamblu, bolesnik dobija jedno aktuelno značenje. I posle toliko vekova i danas
društvo boluje od mnogih bolesti, gde je svakako posebno istaknuta, ona uobražena. Svakako je najzanimljivija i najkreativnija pojava
Radovana Vujovića koji je maestralno i glamurozno odigrao suprugu Dragana Mićanovića.
Nekada je potrebno da na komičan način obradimo i prikažemo one ozbiljne i aktuelne.
I na kraju, ovog pozorišnog pregleda
je svakako jedna od najboljih komedija poslednjih godina na beogradskoj sceni, „Bajka o
pozorištu“ Zvezdare Teatar. Iako premijerno izvedena pre više od godinu dana svojim originalno postavljenim tekstom Vladimira Đurđevića
(po motivima vodvilja Cage aux Folles, Žana
Poareta, prema kome je Majk Nikols režirao film
Veridba (Birdcage)), u režiji Marka Misirača zaslužuje posebno mesto na domaćoj repertoarskoj sceni. Sjajno upakovana kvazi bajka sa
političko - porodičnim i društveno angažovanim
elementima na najbolji način prokazuje svakodnevicu u kojoj živimo. O položaju kulture, umetnosti i pozorišta u našoj zemlji i kako je politička
elita kod nas doživljava. O političkoj i kulturnoj
sceni kod nas i travestije u svim njenim oblicima.
Miloš Samolov je dao jednu od svojih najupečatljivijih uloga gde je sjajno preneo, prvo lik partnera, a zatim i supruge, takođe sjajnog Tihomira
Stanića.
Vodič kroz gej Srbiju
51