OPTIMIST Intervju
OTVORENA
Prijateljstvo između Sare i Alise pronalazi
čudan i nagli kraj nakon što Sara ispovedi
svoje porive, koji premašuju želje tela. Pod
pritiskom okoline, Alisa postaje otuđena,
ostavljajući Saru da se bori sa košmarnom
usamljenošću i represijom, koja poprima
monstruozan oblik.
Uloge tumače: Jelena Puzić, Milena Đurović,
Sava Kesić, Jelena Angelovski
Trajanje: 75 minuta
Da li si onda saglasan da i identitetsko pitanje, ta nekada i neprolazna potraga za
odgovorom na pitanje 'ko sam ja?' predstavlja značajan motiv Otvorene?
Jesam, donekle. Ja mislim da je Sara apsolutno
svesna ko je u datom periodu njenog života, ona
je jako emotivno i uzbudljivo biće čija iskrenost
podstiče sukob unutar Alise koja zapravo proživljava krizu identiteta.
Da li si spreman da ovaj tvoj film bude
predstavljan ili doživljavan prvenstveno
kao ovdašnji izdanak queer filma?
Ako neko pri gledanju ovog filma zaista dođe do
takvog zaključka, onda slobodno neka ga tako i
predstavi. Ali mislim da će sam film jasno razuveriti svakog ko ima slično predubeđenje.
Da li si čuo neku istinski zanimljivu, atipičnu, maštovitu interpretaciju Otvorene
u ovom kratkom međuvremenu?
Jedan čovek je imao dosta toga da kaže odmah
posle premijere filma, tokom Q & A sesije u sali,
možda i previše toga. Bio je pod ogromnim utiskom, čak je spomenuo simboliku Sarinog
imena koje je hebrejskog porekla i tvrdio da ona
44
www.optimist.rs
u par navrata komunicira sa Bogom, odnosno,
sa višom silom koja nije ovozemaljska .To me je
oduševilo jer sam praveći film imao to u vidu,
apsolutno ima smisla. Neko je rekao da je Alisa
zapravo Sarin alter ego. To mi nikad nije palo na
pamet.
Koliko si upoznat sa aktuelnom ponudom
i
dominantnim
dometima
queer/LGBT filma u širem kontekstu?
Ako želite da podstaknete ravnopravnost, u
ovom slučaju pomenute populacije, mislim da
je daleko pametnije kloniti se besmislenih klasifikacija, to jest podžanrova, u filmskoj industriji
pogotovo. Primera radi, ukoliko se ispostavi da
je neki lik u filmu homoseksualac, to je apsolutno normalna stvar, ne tragam za takvim filmovima, jer takav sadržaj ne čini nužno film
interesantnim. To je samo jedan od mnogih elemenata neke priče, definitivno nema potrebe za
distinkcijom kroz kvazi žanr, to je, ubeđen sam,
medveđa usluga filmu. Ali da probam da odgovorim na pitanje, upoznat sam utoliko da sam
svestan da ’takvih’ filmova ima u izobilju, uvek je
bilo, mogu da garantujem da su bolji oni koje
autori nisu nepromišljeno predstavili kao ’takve’.
Šta sada, šta sleduje Otvorenoj nakon
ݚZ